Vjesnik: 27. 09. 2002.

Što razlikuje optužnice protiv Ante Gotovine i Janka Bobetka

Bobetko je optužen kao zapovjednik HV-a, oružanih snaga suverene i međunarodno priznate zemlje / Optužnice protiv Ademija i Gotovine akti su protiv nižih časnika / "Medački džep" bio je legalna reakcija na terorizam, kaže Granić / Za razliku od Bobetka, Gotovina je bio odgovoran i za uvođenje javnog reda na oslobođenom prostoru

ZAGREB, 26. rujna - Zašto hrvatska vlada nije na optužnice protiv generala Rahima Ademija i Ante Gotovine reagirala prema Haagu na isti način, kao i u slučaju optužnice generala u mirovini Janka Bobetka - pitali su Gorana Granića, predsjednika vladina Savjeta za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom, na sjednici Odbora za Ustav u četvrtak.

Granić je uzvratio jedinstvenim odgovorom: »U optužnici protiv Bobetka optužen je zapovjednik Hrvatske vojske, oružanih snaga jedne suverene i međunarodno priznate zemlje. U toj je optužnici akcija kojom je zapovijedao, stavljena u kontekst oružanog sukoba na cijelom teritoriju Hrvatske i za cijelo vrijeme Domovinskog rata. Optužnice za Ademija i Gotovinu akti su protiv nižih časnika u odnosu na čin stožernog generala, za akcije koje su bile dijelovi operacija vođenih u Domovinskom ratu. Na kraju, "Medački džep" bio je legalna reakcija na terorizam na prostoru pod suverenitetom hrvatske vlasti, pa sporiti je znači sporiti i državna tijela i institucije da postupaju u skladu s Ustavom i zakonima zemlje koju vode«.

Pravni eksperti su, nasuprot laički površnoj izjavi da su sve tri optužnice potpuno jednake, kako je riječ o haaškoj tužiteljskoj "špranci", pronašli još nekoliko bitnih razlika zbog kojih je Vlada drukčije reagirala na optužnicu protiv Gotovine, a drukčije na onu protiv Janka Bobetka.

Naime, zapovjedniku jedne državne vojske pripisano je »planiranje« sveukupnosti operacija HV, dok je kod Ante Gotovine riječ samo o »izvođenju«.

U optužnici protiv Gotovine planiranje se spominje samo u kontekstu »sâm ili u dogovoru s drugima«, ali je naglasak u točkama optužnice stavljen isključivo na izvedbu operacija u dijelovima njegove komande.

Upravo zato, Vlada nije mogla pokrenuti ni ustavno ni zakonsko preispitivanje optužnice protiv Gotovine. Umjesto toga povukla je politički potez - pismo Haaškom sudu sporilo je političku dimenziju optužnice jer se, kao i u slučaju generala Bobetka, odgovornost Gotovine stavlja u kontekst suprotan i međunarodno priznatom suverenitetu Hrvatske i činjenici da su rezolucijama UN-a kao vlast na teritoriju Hrvatske priznata isključivo legalno izabrana hrvatska tijela vlasti, a ne i krajinski paraorgani i krajinska paravojska.

Činjenica da je Haaški sud reagirao na to pismo registrirana je u postupku protiv generala Ademija, koji je i bez iznošenja obrane pušten kući do početka glavne rasprave pred Sudom.

Sljedeća razlika između dva slučaja, koji se ne mogu podvesti pod isti pravni nazivnik, jest činjenica da je Gotovina kao zapovjednik bio raspoređen u Hrvatsko vijeće obrane, vojsku druge države i izvan dosega i nadležnosti tijela hrvatske države.

U sklopu ovlasti, Gotovina je bio odgovoran ne samo za sam čin vojnih operacija nego i za uvođenje javnog reda i sigurnosti na oslobođenom teritoriju. Pod njegovom komandom, bile su vojne, ali i policijske i pričuvne snage. Stožerni general Bobetko nije bio zadužen za tu vrst uspostave reda i mira, jer mu kao prvom čovjeku HV-a to i nije bila zadaća.

O objema optužnicama bit će još riječi u mjesecima koji slijede.

Težak propust Gotovininih odvjetnika

Na primjer, i o tužbi protiv države koju su na Županijskom sudu u Zagrebu podnijela četvorica odvjetnika Ante Gotovine. U kontekstu političkog sporenja optužnice protiv njihova branjenika, odvjetnici su tužili Vladu zato što im nije dostavila dokumente kojima raspolaže tužiteljstvo u Haagu u predmetu »Gotovina«.

Taj je spor gotovo sasvim zaboravljen. U krugovima bliskim i Županijskom sudu i Vladinu uredu za odnose s Haagom Vjesnik je saznao da je tu riječ o teškom propustu upravo odvjetnika generala Gotovine. Da bi po Pravilima suda mogli surađivati s tužiteljstvom, moraju najprije ishoditi licencu za nastup pred Sudom. Tek im se tada mogu dostaviti traženi spisi.

Vlado Rajić