Vjesnik: 30. 09. 2002.
Misle isto, djeluju različito
BRANKO VUKŠIĆ
Iako je Ivica Račan poduzeo odlučne i glede hrvatske budućnosti riskatne korake da se general Janko Bobetko ne izruči Haagu a Stjepan Mesić se u svome obraćanju naciji tome, indirektno, suprotstavio, nije bez vraga pitati se misle li dva predsjednika - ipak - jednako? Ili barem slično? Odnosno, bi li Račan da je na Mesićevu mjestu održao onakav govor a Mesić, da je na Račanovu mjestu, poslušao glas naroda?
Vjerojatno - da.
A zbog čega se onda čini da su predsjednik Vlade i predsjednik države u slučaju Bobetko na suprotnim stranama?
Zato što Mesićeve i Račanove poteze, odnosno retoriku određuju položaj, odgovornost i okolnosti. A one su bitno drukčije na Markovu trgu nego na Pantovčaku. Točnije, utjecaj slučaja Bobetko na političku sudbinu Račana i čitave koalicijske vlasti je trenutan, a na Mesića, s ovakvim ovlastima i odgovornošću, nije. Mesić, uostalom, kada je general Bobetko u pitanju, ne treba ni o čemu o
dlučivati niti bilo što konkretno činiti. Premda je znao da će njegov, budućnosti, a ne efektnoj kupnji kratkotrajnih poena usmjeren govor izazvati negodovanje dijela hrvatskih građana i oštre, gotovo ekstremne reakcije protagonista hrvatske političke scene, Mesić se odlučio za, po svoju popularnost, gotovo suicidalan potez."On je (politički) mrtav čovjek. Pa, gdje to Mesić misli ubuduće živjeti?!" - glasile su reakcije nekolicine ljudi s kojima sam razgovarao dan, dva nakon predsjednikova obraćanja naciji. Nakon Bobetkova intervjua u Globusu, osude su retorički bile slične, ali bez prijetećeg tona i prije obvezatno rablenog pokliča »Izdajica!«. Uostalom, iz rasprave u Saboru, vidljivo je da Mesićev govor ne smatra suprotnim stavovima Vlade.
U čemu je problem? U tajmingu. O tome da je Račan, čija vlast ovisi o većini u Saboru, nije mogao drukčije, kao što drukčije u Račanovim okolnostima ne bi postupili ni Sanader, ni Đapić, ni Pašalić ali ni Vesna Pusić, odnosno Stjepan Mesić. Račan je u ovom trenutku pragm
atičan, onakav kakav nije, na žalost, prema mnogo bolnijim hrvatskim problemima kao što su gospodarstvo i, primjerice, nefunkcioniranje pravne države. Uostalom, jeste li čuli Ivića Pašalića? I 1996. i 2002. podržava Vladu. Prvo onu bivšu a sada - Račanovu. Zašto? Zato što se lako pozvati prvo na moć a danas se sakrivati iza većine čije mišljenje formira manjina. Putem medija.Dakle, Mesić nije pogriješio u suštini - tumačili su mi i oni koji na njega već gledaju kao na političkog mrtvaca - već u loše odabranom vremenu, napravivši u svom govoru dvije za predsjednika države neoprostive pogreške. Jedna je čisto juridička, a druga juridička, politička i državnička. Ne može čak ni predsjednik prejudicirati da su zločini nedvojbeno učinjeni, i ne smije stavljati z
nak jednakosti između Bobetka i Miloševića, jer se njihove uloge ne smiju i ne mogu izjednačavati.U svoj toj okrenutosti Haagu, teško će do naših ušiju doprijeti glas razuma, ljubavi i humanosti. U Bjelovaru je, uz jedan za domaće, ljudskosti sve lišenije, političare neshvatljiv zavjet Đurđe Adlešić (»Dat ću ostavku ne bude li se Ela mogla upisati u bjelovarsku školu«) već tri tisuće građana svojim potpisom dalo pristanak da HIV pozitivna djevojčica dođe u tu moralno zdravu sredinu.