Vjesnik: 30. 09. 2002.

Cijena izručenja

SANJA KAPETANIĆ

Cjelodnevna saborska rasprava o optužnici protiv generala Bobetka nije u petak donijela ništa novog. Znamo isto ono što smo znali i u četvrtak, pa i tjedan ranije. Naime, već nakon prve rasprave, pokrenute nakon haaškog zahtjeva za razgovorom s Bobetkom kao optuženikom, bilo je sasvim jasno da će Vlada učiniti sve što može ne bi li izbjegla izručenje Bobetka po ovakvoj optužnici a da to Hrvatsku ne sunovrati u međunarodnu izolaciju i sankcije. A bilo je jasno i da će ju Sabor u tome podržati.

Zašto su onda uvaženi zastupnici uopće raspravljali do kasno navečer? Zato jer su teme poput haaških optužnica do sada bile glavna točka na kojoj je oporba dokazivala da joj je do Hrvatske stalo više nego Račanovoj vladi, koja je odbijanjem da Bobetka odmah izruči Haagu, oporbi iz ruke izbila velik adut. Propala je prilika da se organiziraju masovna ulična okupljanja, čiji je cilj trebalo biti razotkrivanje veleizdajničke sprege Vlade i Haaga, nakon čega bi rušenje Vlade bilo samo pitanje dana (sjetimo se samo izjave jednog Bobetkovog advokata da su njegovoj ekipi i Vlada i Haag - protivnici). Jedina prilika da se organizatori tih propalih skupova naciji ipak prikažu barem mrvicu domoljubnijima od Vlade ostao je cjelodnevni tv prijenos saborske rasprave. A i Račanu je to bila prilika da im još jednom parira.

U to smo se ime naslušali svega i svačega. Od guranja Goethea, Šenoe i Thompsona u istu priču do tvrdnji da sankcije i nisu baš tako jako strašna stvar. Nedostajalo je samo da nam netko slavodobitno priopći da, eto, i Iračani žive iako su pod sankcijama, pa valjda možemo i mi. Poručeno nam je, također, da hrvatska vlast samo zbog kompleksa manje vrijednosti zazire od povlačenja onih istih poteza koje kao od šale povlače Amerika ili Francuska.

Samo jedno nismo čuli, ni od vlasti niti od oporbe. Što bi se sve moglo dogoditi, koliku bi cijenu mogla platiti cijela Hrvatska ako propadnu svi pravni, politički i diplomatski pokušaji a general Bobetko ipak ne bude izručen. A to je sigurno jedna od mogućih opcija. I to opcija s kojom trebao ozbiljno računati već i ako se Sabor odluči za promjenu Ustavnog zakona o suradnji s Haagom, o čemu će se također ubrzo raspravljati na zahtjev HDZ-a.

Podsjećamo, ta je stranka imala većinu u Saboru 1996., kada je taj zakon donesen, a njezini čelnici još nam nisu rekli što se to u međuvremenu promijenilo - u svijetu ili kod kuće - da omogućuje Hrvatskoj da bez ikakvih problema zakon promijeni po svojoj želji.