Slobodna Dalmacija: 02. 10. 2002.

ZAŠTO JE POČASNI PREDSJEDNIK SDA PREKO NOĆI POKAZAO "AMERIKANIZIRANO" LICE

Izetbegovićev strah od Haaga

Alija Izetbegović se u izbornoj gunguli 2002. godine promovira u javnosti kao inačica bosanskog Mandele, što nipošto neće proći nezamijećeno kod washingtonskih krojača bosanske sudbine

Nakon dulje vremena mudroslovne šutnje oglasio se u javnosti počasni predsjednik SDA Alija Izetbegović. Za razliku od mnogih prethodnih medijskih monologa kada se njegov nacionalno-vjerski ekskluzivizam nepodnošljivo prelijevao preko pune čaše, barem na novinskom papiru Dnevnog avaza, upoznali smo jedno neočekivano, smireno, uljudno i pomirbeno, rekli bismo skoro pa umiljato europsko lice oca bošnjačke nacije.

Realno govoreći, postoje barem tri kapitalna razloga za temeljito bojenje oronulih esdeaovskih fasada. Kao prvo, ako Izetbegović, odnosno njegov trbuhozborac Tihić ponovno želi, ne samo osvojiti nego uistinu preuzeti glavne uzde (koalicijske) vlasti u zemlji nakon 5. listopada, neizostavno mora umiriti silno uznemirene Amerikance.

Nezgodna reputacija

U tzv. "non-paper" dokumentu Bushovi diplomatski agenti svrstali su SDA, bez mnogo krzmanja, u pretinac osumnjičenih političkih snaga koje danas skrivaju, a sutra će možda iza kulisa i naoružavati terorističke jatake Al-Qa’ide. S takvom reputacijom patrona militantnih islamista SAD će s krvoločnom upornošću pitbula minirati SDA diplomatskim i nediplomatskim sredstvima, institucionalno i izvaninstutucionalno, u zemlji i inozemstvu.

Najnovija strategija SAD-a usvojena u Kongresu najavljuje uostalom sasvim otvoreno kako će Bush podržavati isključivo "umjerene i suvremene vlade u muslimanskim zemljama, čime se jamči kako ideologije i okolnosti koje promiču terorizam neće imati plodno tlo".

Izetbegović zato umjesto nedavno opće razgaljene ognjice navodne bošnjačke ugroženosti, koristi rječnik "uncle Sama" u razgovoru s Avazovim novinarom. Slatkorječivo hvali nedavnu rezoluciju američkog Senata kojom se jamči opstanak i daljnji razvoj BiH. Spominje nužne procese (ma što god to značilo) europeizacije Balkana, procjenjuje poraz ekstremističkih snaga.

Na valu okoštalog i sasvim nedodirljivog zapadnjačkog mita o civilizacijskom raju multikulturalizma spominje čak i crnce u Americi koji su dizali ustanke i krvave demonstracije. Ne zato što su bili gladni, nego zato što su bili željni slobode. Baš lijepo, tankoćutno i superliberalno.

O. K. Alija se dakle u izbornoj gunguli 2002. godine promovira u javnosti kao inačica bosanskog Mandele, što nipošto neće proći nezamijećeno kod washingtonskih krojača bosanske sudbine.

Nije, međutim, daleko od razuma ni drugi mogući uzrok nagle amerikanizacije pobožnog štovatelja Islamske deklaracije. Časnik za vezu vlade Republike Srpske s Haaškim sudom poslao je nedavno haaškom Tribunalu optužnicu protiv "bivšeg člana Predsjedništva BiH i predsjednika Stranke demokratske akcije". Ako je ona (očekivano) dospjela u ruke zamjenika haaške tužiteljice Grahama Blewitta, s visokim stupnjom sigurnosti možemo vjerovati kako je ne samo zaprimljena i obrađena nego i - prihvaćena.

Hod po jajima

Optužnica protiv generala Janka Bobetka – treba li to ikoga podsjetiti - doslovce je prepisana iz arhive "tužiteljstva" genocidne državice u Kninu, a sestrinska srpska paradržavica u Banjoj Luci poslala je Haagu pisamce gotovo identična sadržaja. Karadžićevci, dakle, konstatiraju kako je "nađeno dovoljno dokaza protiv Izetbegovića koji imaju veliku pravnu snagu". Postoje čvrsti dokazi o Izetbegovićevoj odgovornosti za ratne zločine počinjene nad Srbima, tvrdi sud s Pala.

Amerikanci koji svojim financijama i supersilnim političkim utjecajem drže ključeve o(p)stanka pokusnog ekskluzivnog svjetskog sudišta za "domoroce" u Ruandi i ex Jugoslaviji neće propustiti ovaj joker. Izetbegović, dakle, mora doslovce hodati na jajima i u zoru pjevati američku himnu kako i sam ne bi dobio haašku pozivnicu i time ispunio davnašnju postdaytonsku političku želju Bruxellesa i Washingtona da na istoj haaškoj klupici posjednu agresora (Miloševića) i obje njegove žrtve (Tuđmana i Izetbegovića).Na posljetku, treći je logičan razlog Izetbegovićeva monologa snažna promidžbena kampanja u finišu izbora. Ušminkano građansko lice Alija je međutim potpuno zaprljao (ne)očekivanim apelom za puštanjem na slobodu petorice osumnjičenih u "slučaju Pogorelica". A to se Bondu i ostalim "bushovcima" u BiH nimalo neće svidjeti.

Izetbegoviću izravno podređeni pijuni, bivši čelnici AID-a i visoki policijski dužnosnici iz Bihaća, osumnjičeni za terorizam i špijunažu, teško da se i u akcijskoj komediji mogu nazvati nevinašcima.

Dok Ameri uostalom i prije suda dobro znaju što će svjedočiti David Hunt, šef IFOR-ove operacije u kampu Pogorelica 1996. godine, Alija poručuje kako je sve to "hrpa gluposti". Kako osumnjičeni moraju biti oslobođeni. Tja, šteta intervjua. A baš smo pomislili kako je SDA postala prva prava proamerička stranka u Sarajevu.

Dino MIKULANDRA