Vjesnik: 04. 10. 2002.

Poslije Šuvara Macan

BRANKO VUKŠIĆ

Ako ste pomislili da su »bijele knjige« prošlost, prevarili ste se. Ako pak ste sto posto uvjereni kako danas u Hrvatskoj Stipe Šuvar nije nikom uzor, promašili ste, kako ono reče Špiro Guberina velikom glumcu Fabijanu Šovagoviću, i čin i predstavu. Gotovo dva desetljeća nakon famozne »Bijele knjige«, u kojoj su bila navedena imena mnogih hrvatskih intelektualaca i umjetnika te citati njihovih »nedjela«, glasnogovornik HRT-a Krešimir Macan zapjevao je pjesmu:

»Druže Šuvar, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrećemo!«

Treba, je l", napokon reći popu pop, a bobu bob. Iliti nastaviti crvenu (ništa mi nisu draže ni one crne) nit, kojom su na HRT-u ispleli popis nepodobnih novinara i članova Vijeća. Drugi su radili, tvrde na Prisavlju, a Macan je samo nadgledao. Kao što je, uostalom, nadgledao i Šuvar.

Kriteriji po kojima se moglo ući u Šuvarovu knjigu je sasvim jasan, ali nije onaj za Macanovu knjigu nepodobnih. Jesu li to oni koji ne rade? Brus. Jesu li to oni koji previše rade? Vraga jesu. Jesu li to oni koji se ne slažu s programom HTV-a? Ma, "ajte, molim vas, tko još ozbiljno promišlja program!?

Prstom se uprlo uglavnom u novinare HTV-a i nekoliko članova Vijeća koji su naštetili kući. Čime? Kritikom uprave.

Jasni Ulagi Valić je zbog Macanove šuvarizacije, sudim po izjavi u Novome listu, šiknula para kroz uši. Ali ne zbog toga što je popis nepoćudnih uopće napravljen, već zato što je on izašao iz Macanove radionice te zato što u HRT-ovoj bijeloj knjizi nema i onih koji su pljuvali po Jasni Ulagi Valić. E, tu je Macan zbilja fulao. Jer, da je uvrstio u tu svoju knjižicu Ulagine oponente, »težila« bi kao kakva skromna edicija Hrvatskog leksikografskog zavoda. Deblja knjiga, s više imena i više citata podigla bi veću prašinu a time i Macanu perje pred šefovima.

A znate tko je u svojevrsnu zaštitu uzeo Macana? Predsjednik Upravnog vijeća Miljenko Jelača koji izriče genijalnu tezu: »Ne može se blatiti poslodavca bez posljedica!«

Sva ta gospoda, od Jelače pa do Jasne Ulage Valić zaboravili su da je HRT javna ustanova, financirana lovom građana te da o njoj, pa i na poprilično tvrd način, mogu iznositi svoja mišljenja zaposleni na Prisavlju. Riječ je, ti bokca, o televiziji, a ne Pentagonu. O medijima a ne vojsci. Paradoks je to veći što će zbog svoje kritike odgovarati Denis Latin ili Elizabeta Gojan ali neće Velimir Đuretić, koji, prema tvrdnjama Ulage, ništa ne radi osim što igra tetris.

Završena je jedna za nas Hrvate iznimno zanimljiva dionica haaško-miloćevićevskog showa, u kojem je, osim riječi bilo zanimljivo pratiti geste i grimase balkanskog krvnika. Zamislite kakav lažov morate biti, ili, točnije, pacijent pa da izjavite kako Srbija nema nikakve veze s razaranjem Vukovara! Milošević laže toliko da postaje kontraproduktivan čak i svojoj publici u Srbiji, kojoj su nemijenjene sve te njegove tirade. A jeste li ga vidjeli kako se zna zavaliti u fotelju?! Kao da je u kakvoj beogradskoj kafani. Onako gedžovanski opušten, negospodski podigne nogu pa potom tu nogu, negdje u predjelu gležnja, uhvati rukom. Grimasama pokušava iskazati što misli i o sucima i o svjedocima. Smijulji se, mršti, okreće glavu. Čisti medicinski slučaj.