Novi list: 05. 10. 2002.

PODZEMNI SUKOBI U VLADAJUĆOJ KOALICIJI OKO PREDSJEDNIKA HFP-a

Tomčić: Fond za privatizaciju mora pripasti HSS-u

Budući da SDP ima ministra financija Matu Crkvenca, ministra gospodarstva Ljubu Jurčića i potpredsjednika Vlade Slavka Linića zaduženog za ta pitanja, HSS-u mora pripasti HFP

Piše: Robert FRANK

ZAGREB – Unatoč neslužbenim najavama o imenovanju saborskog zastupnika HSS-a Ante Markova za predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, Vlada je o tom pitanju prilično (ne)očekivano opet propustila donijeti odluku. Pravi su razlog ponovnog odgađanja njegovog imenovanja među ostalim konceptualne razlike SDP-a i HSS-a o provedbi procesa privatizacije.

Po pitanju imenovanja predsjednika HFP-a i uopće daljnjeg tijeka privatizacije, predsjednik Sabora i HSS-a Zlatko Tomčić kaže da HSS nije spreman, bez obzira na medijska nagađanja, ni na kakvu trgovinu sa SDP-om.

– Stranka se drži svojih principa oko daljnjeg tijeka privatizacije, tim više što se vlast dosad pokazala neodgovornom prema državnom vlasništvu, kaže Tomčić. Štoviše, veli da još uvijek nije poznato kakav je zajednički stav koalicije na vlasti oko daljnjeg tijeka privatizacije: kad će se što privatizirati, po kojem modelu, koliko i zašto.

HSS ima još kandidata osim Markova

– Po pitanju HFP-a koji nije dovoljno osposobljen za daljnju privatizaciju, HSS ima svoju projekciju. Mjesto predsjednika, naime, pripada HSS-u jer i mi moramo dobiti određeni utjecaj na gospodarstvo i daljni proces privatizacije. Budući da SDP ima ministra financija Matu Crkvenca, ministra gospodarstva Ljubu Jurčića i potpredsjednika Vlade Slavka Linića zaduženog za ta pitanja, HSS-u mora pripasti HFP. No, osim Ante Markova, koji je dosad bio naš javno nominirani kandidat za tu funkciju, HSS ima još ozbiljnih kandidata koji mogu odraditi taj posao, kaže Tomčić.

Uglavnom zbog očitog sukoba SDP-a i HSS-a oko koncepcija privatizacije, Fond već gotovo godinu dana, otkad je tadašnji predsjednik HFP-a Hrvoje Vojković prešao na dužnost ministra gospodarstva, funkcionira bez svog predsjednika, dok istodobno njime upravlja zamjenik Krešo Starčević, blizak SDP-u. Po nepisanom pravilu funkcioniranja koalicije na vlasti, SDP je dosad strateškom partneru prepuštao mjesto predsjednika HFP-a. Najprije je to mjesto pripalo HSLS-u i Vojkoviću, a sada ga po toj logici, kao glavni Račanov partner u koaliciji, želi prisvojiti HSS i postaviti Markova. Markov je, međutim, izbor koji nekima iz Banskih dvora očito nije po ukusu.

Prijeteći bankrot države

Stoga Zlatko Tomčić ne smatra slučajnim ovotjedni »smišljeni i tendenciozni tekst u 'Nacionalu' u kojem je Ante Markov gotovo optužen za primanje mita, u obliku jedne jedrilice, prilikom potpisivanja ugovora o kupnji 13 brodova Elana za charter u ACI-ju«. Markov je, naime, bio generalni direktor ACI-ja u trenutku kad je sklapan taj posao.

Tomčić kaže da se objavljivanjem tog neargumentiranog teksta očito podzemnim igrama želi kompromitirati Markova kako bi se spriječilo njegovo, odnosno HSS-ovo, preuzimanje HFP-a. Osim u Markovu, problem oko toga tko će voditi HFP, koji upravlja javnim poduzećima u većinskom vlasništvu države, od INA-e, HEP-a, Croatia osiguranja, JANAF-a, ACI-ja, do hotelskih poduzeća na Jadranu..., nalazi se u različitim koncepcijama privatizacije SDP-a i HSS-a.

SDP se iz više razloga otvoreno zalaže za brzu privatizaciju poduzeća kojima u ime Vlade upravlja Fond, ali prije svega zbog naputaka međunarodne zajednice i MMF-a odakle stižu zahtjevi da se to hitno napravi. SDP na tome inzistira i zbog sporog te nedovoljnog punjenja državnog proračuna na što stalno upozorava ministar financija Mato Crkvenac. Prodajom dijela većih sustava po svemu sudeći spriječio bi se prijeteći bankrot države, na što upozoravaju neki ekonomisti i saborski zastupnici. Neki glavni SDP-ovci ujedno iz uvjerenja kako je to najbolje rješenje smatraju kako se država, odnosno Fond mora riješiti svojeg portfelja u većini od preko tisuću tvrtki gdje je vlasnički zastupljen.

Kramarić: Ne znamo što hoćemo

Predsjednik LS-a Zlatko Kramarić, prije svega tvrdi da HFP nije opravdao svoje postojanje pa postavlja pitanje treba li on više uopće i egzistirati, kad je upravo u njemu, više u modelu, a manje u ljudima, grijeh čitave privatizacije.

– Još uvijek se ne zna što želimo, što država uopće hoće – da li neoliberalni pristup i brzu privatizaciju ili takozvani državni kapitalizam.