Tomčić i Tomac su posjetili Piculu. Nakon sastanka su ustvrdili da hrvatska vanjska politika nije koordinirana nego razlomljena na više od deset mjesta na kojima se odlučuje o vanjskoj politici. No, nisu zaključili da vanjska politika mora biti koordinirana, nego da treba izmisliti još jedno tijelo koje će dodatno koordinirati tu nekoordiniranu vanjsku politiku

Ne baš mnogo toga. Vlast se i dalje brani kombinacijom nemogućeg kroz osporavanje ustavnosti optužnice i zakašnjelim refleksom možda moguće taktike vezane uz zdravstveno stanje optuženoga generala. Uz to, usporedo iz inozemstva i dalje dolaze istoznačna upozorenja kako ne bi bilo dobro da se na kraju utvrdi da Hrvatska odbija suradnju s Haaškim sudom. Dakle, ništa novo.

Stanje u državi vrlo je ozbiljno, a »slučaj Bobetko« samo je najistaknutiji vanjski znak. U slengu engleskog jezika postoji za hrvatske prilike i njenu vanjsku politiku izvrsna fraza - crvena haringa. Ona se koristi kad se uporno izbjegava stvari nazvati pravim imenima, te kad se u rješavanju nekih problema pažnja usmjerava na nešto što nije glavni uzrok. U nemuštom unutarnjopolitičkom koprcanju oko optužnice protiv Bobetka cijelo se vrijeme preko ušiju hrvatskih birača govori o pokušajima kriminalizacije Domovinskog rata, neustavnosti optužnice i tobožnjem rušenju suvereniteta.

U vanjskoj se politici koalicija nije mnogo odmakla od starih fraza, a mentalno stanje političkog establišmenta, ako se izuzme predsjednik Mesić, nažalost govori da je odnos Hrvatske i međunarodne zajednice sveden na »mi i oni«. Takva teorija je, između ostalog, vrlo pogodna kad treba objasniti opravdanost nekih poteza koji nisu u skladu sa standardima zajednica poput EU-a i NATO-a.

Hrvatska, kolikogod se hrvatski političari trudili dokazati suprotno, zbog takva razmišljanja ne živi u europskoj zajednici. Živi odvojeno od nje. Zato se usvajanje zakona u skladu s europskom legislativom usvaja jako teško i sporo. Europsko zakonodavstvo hrvatski političari ne shvaćaju kao zajedničko dobro, nego kao nešto što nam netko tako uporno i dosadno stalno nameće. Sasvim je svejedno je li riječ o, primjerice, zakonu o deviznom poslovanju, zakonu o zaštiti potrošača ili ustavnom zakonu o pravima manjina. Odgađanje ili pak odbijanje provedbe europskih kriterija stoga je najbolje objašnjavati nečim perifernim, nečim što nije u skladu s međunarodnim normama, a mnogo je lakše objašnjivo kao nešto što nam netko nepravedno nameće.

Prošli je tjedan »jedan neimenovani visoki hrvatski dužnosnik« izjavio medijima da prve reakcije iz inozemstva - vezane uz »slučaj Bobetko« - nisu ozbiljne jer »dolaze od niže rangiranih dužnosnika. Taj visoki hrvatski dužnosnik, sasvim je nebitno tko je, jednom je rečenicom američkog veleposlanika u Hrvatskoj Rossina, britanskog ministra za jugoistočnu Europu MacShanea, cjelokupno Vijeće ministara EU-a, visokog Unijina predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Solanu, OESS i američkog veleposlanika za pitanja ratnih zločina Prospera i glavnog tajnika Vijeća Europe Schwimmera proglasio nižim dužnosnicima.

Dvojica saborskih čelnika Zlatko Tomčić i Zdravko Tomac u ponedjeljak su posjetili šefa diplomacije Piculu kod njega »doma« na Zrinjevcu. Nakon sastanka su ustvrdili da hrvatska vanjska politika nije koordinirana nego razlomljena na više od deset mjesta na kojima se odlučuje o vanjskoj politici. No, zaključak sastanka nije bio da hrvatska vanjska politika mora biti koordinirana, nego da treba izmisliti još jedno tijelo koje će dodatno koordinirati tu nekoordiniranu vanjsku politiku. Ta vijest loša je za Piculu, ali i za sve nas.

Čimbenici i visoko pozicionirani dužnosnici - koji su očito odlučili dodatno utjecati na to kako će nam zemlja kotirati u inozemstvu - i dalje se bave besmislenim dvojbama između državnoga kapitalizma i neoliberalizma, a žale se i zbog nedovoljne nacionalne komponente hrvatske politike. Jedino su zaboravili da je vrijeme u kojem su se deficiti i dugovi državi loše ekonomije u MMF-u i Svjetskoj banci brisali iz političkih razloga, zajedno s titoističkim »odlučno ne« - definitivno prošlo. Logika crvene haringe - u ovom kratkom međuprostoru kad se hrvatska politika treba istinski odlučiti želi li biti dio europskih zajednica ili ne - još prolazi.