"Sudac, sudac porotnik, druga službena osoba ili arbitar koji prilikom vođenja postupka ili donošenja odluke prekrši zakon s ciljem da jednoj strani pribavi korist ili nanese štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina", glasi predložena odredba, a drugi stavak kaznom do 10 godina sankcionira suca koji prekrši zakon kako bi osudio nedužnu osobu. Dakle, valjalo bi dokazati da je sudac zaista imao namjeru nekome pogodovati, a drugome štetiti, no to vjerojatno ne bi spriječilo stranke koje gube da podnesu kaznenu prijavu protiv suca i da se cijeli pravosudni sustav pokrene u novim brojnim slučajevima.

- Brojne stranke koje izgube spor pokrenule bi kazneni postupak protiv suca. Bio bi to Damoklov mač nad sucima, koji bi morali razmišljati o prijavama. To bi ih moglo sputati u odlučivanju, pa i usporiti donošenje odluka - ističe dr. Crnić i dodaje da u već postojećim odredbama postoji niz mogućnosti da se sankcioniraju suci koji zaista tako nešto počine, a takvi su, kaže, u nas zaista iznimke.

Prema obrazloženju autora zakona, novim bi se dijelom sankcionirali suci koji, primjerice, ne rade na nekom predmetu kako bi nastupila zastara ili ne određuju pritvor kako bi omogućili bijeg zatvoreniku. No, i bez tog novog članka nedavno je započet kazneni postupak protiv suca za kojega se sumnja da je tražio novac kako bi osumnjičenika pustio iz pritvora, za kazneno djelo primanja mita. Čini se tako da bi zapravo nova odredba bila posve nepotrebna. Predlagači se pak pozivaju na Ustav koji sucima jamči imunitet za izneseno mišljenje ili glas za neku odluku, osim ako nije riječ o kršenju zakona. Pozivaju se i na slične odredbe u drugim zemljama, pa ističu primjer njemačkog kaznenog zakona. U bivšem DDR-u tako je osuđen niz sudaca koji su svjesno osudili nevine ljude.

Autori zakona i sami napominju kako se suce za ista djela može goniti i po postojećoj odredbi, koja sankcionira zloporabu položaja i ovlasti, u članku 337. No, novi bi članak vjerojatno u nas dao i "inspiraciju" strankama koje gube postupke da kazneno prijavljuju suce, a povećao bi se ionako visok stupanj nepovjerenja u suce. Dr. Crnić upozorava i na to da su suci ovlašteni uskratiti svjedočenje o tome kako se odvijalo odlučivanje u sudskom vijeću i tko je kako glasovao jer su rasprava i odlučivanje u vijeću zaštićeni službenom tajnom. Zato bi se dokazni postupak mogao naći pred zidom ako ostali članovi vijeća odbiju odati kako se odvijala rasprava ili glasovanje. Ako bi pak pristali, mora se narušiti tajnost vijećanja.

Dr. Crnić objašnjava kako je riječ o sukobu između dvaju prava, oba zaštićena Ustavom - prava sudaca na zaštitu od progona zbog mišljenja i odlučivanja i mogućnosti progona sudaca koji u tome prekrše zakon. U rješavanju takvih dvojbi Ustavni sud rukovodio se načelom razmjernosti, što znači pažljivog vaganja koristi i štete od pojedine odredbe. Ovdje bi vjerojatno prevaga bila na strani zaštite sudaca od šikaniranja, što im jamči neovisnost u odlučivanju, dok i danas druge zakonske odredbe daju mogućnost sankcioniranja sudaca koji zakon prekrše.

Silvana Perica