Nije mala stvar dati Europi ime, jednom zauvijek, u 21. stoljeću, rekao je Valery Giscard d'Estaing, bivši francuski predsjednik, a sadašnji predsjednik Europske konvencije.

Ime još nije poznato, ali su od srijede, 9. listopada potvrđena već ranije poznata imena zemalja, postkomunističkih i sredozemnih, koje će činiti novu Europu bez ideoloških granica. Europska komisija službeno je objavila stanje u pregovorima s pojedinim zemljama kandidatima za ulazak u EU i to je posljednje takvo izvješće prije konačne odluke ministara vanjskih poslova petnaestorice koji će se sastati od 24. do 25. listopada u Bruxellesu. Od toga dana započinje forsiranje etapa za rješavanje svih pitanja, a prije sastanka na vrhu 15 šefova država i zemalja, u Kopenhagenu 12. i 13. prosinca. Od 1. siječnja 2004. petnaestorica postaju dvadesetpetorica.

Deset novih zemalja u novoj Europi bit će Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka, Slovenija, Estonija, Litva, Latvija, Malta i Cipar. Ulazak Bugarske i Rumunjske je odgođen za poslije 2007. a Turska, koja od 1999. nastoji ući u EU, će morati počekati. Istina, i vlada u Ankari traži konkretan datum iz Bruxellesa, ali se čini da postoji još dosta prepreka pred tom zemljom, na pravosudnom polju i u zaštiti ljudskih prava.

Još bolnija je za Tursku činjenica da će u EU ući Cipar, ali pravi udarac za Ankaru bi bio ako bi samo grčka strana otoka ušla u Europu. Naime, ako u idućih nekoliko mjeseci ne dođe do suglasja između turske i grčke strane Cipra, onda će u EU ući samo Nikozija, a turska enklava će ostati izvan Europe. Također, u idućim mjesecima i Poljska treba zadati udarac korupciji koja vlada u državnim uredima, a zatim riješiti pitanja vezana uz zagađivanje okolice, dakle uvesti mjere protiv industrijskog i drugog zagađivanja te ispraviti nedostatke u veterinarskoj službi. Među pitanjima koja treba riješiti na sjeveru Europe je i status stanovnika, oko milijun, ruske enklave u Kalinjingradu. Ulaskom Litve u EU, Kalinjingrad će biti obuhvaćen schengenskim ugovorom. Postoje pregovori između Latvije, Rusije i EU za rješenje pitanja putovanja ruskih građana preko schengenskog teritorija. Litva je obavijestila Moskvu da će stanovnici Kalinjingrada trebati tražiti vize za putovanje u Rusiju, a ruski predsjednik Vladimir Putin predlaže uvođenje željezničke linije s blindiranim vlakom koji se ne bi zaustavljao i otvarao za vrijeme prelaska schengenskim teritorijem.

A gdje je tu Hrvatska? Hrvatski ministar za europske integracije Neven Mimica kaže kako će se 2004. godine Zagreb moći službeno kandidirati za EU. Hrvatska treba »samo« donijeti zakone o manjinama, televiziji i povratku izbjeglica, kaže Mimica. To je trebala učiniti i prije deset godina, ali nije. Slušali smo floskule kako Europa ne želi imati kandidate koji nemaju cjeloviti teritorij. Mi ne želimo biti drugi Cipar, čulo se tih godina, a evo taj sredozemni otok ulazi u EU prije Hrvatske. Europa ne želi neriješena granična pitanja, bile su druge primjedbe, a evo, ne smeta joj komad Rusije, Kalinjingrad, u svojem krilu. Europa traži jaku ekonomiju itd. Mimica, među hrvatskim političarima vjerojatno najveći zagovornik europskog integriranja, priznaje kako Hrvatskoj predstoje najteži zakoni, o manjinama, televiziji i povratku izbjeglica. Zar u jednoj demokraciji to ne bi trebali biti osnovni zakoni? Ako je sadašnja vlast spočitavala prošloj da nije učinila ništa za ulazak u Europu te kako će to njoj biti na prvome mjestu, pitanje je što je učinjeno na prevladavanju istih onih zakona iz domene ljudskih prava koji nisu bili donošeni u vrijeme bivše vlasti. Koliko je bila bivša, koliko je sadašnja i koliko će biti buduća vlast u Hrvatskoj spremna pokrenuti postupak za dolazak do normalne države u okviru Europe. Nitko ne gura Hrvatsku na Balkan. Dio Hrvatske, ili bolje kazati dio njezine vlasti, nije promijenio svoj balkanski mentalitet, bez obzira što bi većina Hrvata htjela što skoriji ulazak u Europu. Na 20 km od Rijeke, isto toliko od Zagreba, bit će shengenska granica. Istočno od nje...

Europska komisija u srijedu je najavila da bi moguće irsko odbijanje Sporazuma iz Nice na referendumu 19. listopada moglo na neodređeno vrijeme ugroziti planove za proširenje EU. Irska je jedina članica Unije čiji ustav zahtijeva održavanje referenduma o tom pitanju. Upitan što će se dogoditi ako irski glasači kažu »ne« na referendumu, povjerenik EU za proširenje Guenter Verheugen rekao je: »Onda ćemo imati veliki problem... tada se nećemo moći držati dogovorenog rasporeda i ne znam hoće li se cijeli projekt uopće moći ostvariti.« Nedavno ispitivanje javnog mnijenja u Irskoj pokazalo je porast potpore glasača za Sporazum iz Nice. (Hina/Reuters)