Vjesnik: 11. 10. 2002.
Nova rotacija i stare pronevjere
Redovita zamjena diplomatskog kadra, kako je najavio ministar Tonino Picula, trebala bi značiti jačanje načela profesionalizacije diplomatske službe / Time bi se trebalo stati na kraj ili barem ublažiti stranačko kadroviranje u diplomaciji koje je, zbog nepoznavanja pravila zanata, uglavnom naštetilo hrvatskoj vanjskoj politici
ZAGREB, 10. listopada – Imenovanje bivšeg pomoćnika ministra vanjskih poslova Joška Para na mjesto veleposlanika u Velikoj Britaniji, u četvrtak, jedan je od prvih vanjskih znakova početka jesenske smjene hrvatskih diplomata. Redovita zamjena diplomatskog kadra, kako je to na vanjskopolitičkom odboru Sabora u srijedu najavio ministar Tonino Picula, trebala bi značit
i jačanje načela profesionalizacije diplomatske službe.Ta bi profesionalizacija, s kojom se oklijeva pune dvije godine, trebala stati na kraj ili barem ublažiti stranačko kadroviranje u diplomaciji koje je, zbog nepoznavanja pravila diplomatskog zanata, u
glavnom donijelo štete hrvatskoj vanjskoj politici.No Hrvatska ulazi u još jednu diplomatsku rotaciju a da nije razriješila mnoge sumnje o kriminalu unutar diplomatske službe i nesređene vlasničke odnose za velik broj veleposlanstava u inozemstvu.
Redovita rotacija u vanjskopolitičkoj službi u Hrvatsku vraća diplomate kojima je mandat istekao i one koji su u inozemstvu punih osam godina. Iz različitih se destinacija u Hrvatsku vraćaju veleposlanici, okušani profesionalci poput Darka Bekića (Portugal), Marija Nobila (OESS, Beč), Hidajeta Bišćevića (Ruska Federacija), Frane Krnića (Španjolska).
Logika bi nalagala da se upravo među njima traže rješenja za prazna mjesta, poput onoga pomoćnika ministra za bilateralu na čijem je čelu dosad bio Joško Paro, i pomoćničko mjesto za multilateralu. Iako se već sad neslužbeno zna da će na to mjesto doći Mario Nobilo, još nije nađeno rješenje za tzv. 1. upravu, dakle bilateralu. To iznimno osjetljivo mjesto koje se bavi odnosima sa susjednim zemljama navodno će ipak pripasti Hidajetu Bišćeviću.
Popuniti treba i prazno mjesto pomoćnika ministra za analitiku, jer je jedan od stranačkih kadrova Mislav Kukoč razriješen te dužnosti i poslan u Sarajevo na mjesto trećeg tajnika, odnosno atašea za kulturu. Glavni kandidati za to mjesto su dosadašnja načelnica za analitiku Romana Vlahutin, Darko Bekić i bivši ambasador u Egiptu Drago Štambuk.
Budući da je bivša zamjenica ministra vanjskih poslova Vesna Cvjetković-Kurelec u ostavci, kao moguće se nasljednice spominju Andrea Feldman i Helena Štimac-Radin. Vesna Cvjetković-Kurelec će najvjerojatnije, iako je svojedobno u koalicijskoj svađi navodno stala na stranu Dražena Budiše, ipak otići u Berlin kao veleposlanica.
Jedan od najvećih problema hrvatske diplomacije je manjak stručnih kadrova, što je koalicijska vlast shvatila brzo nakon pobjede na izborima 2000. godine. U svakoj smjeni odnosno rotaciji vrlo je teško pronaći kandidate koji zadovoljavaju minimum kriterija, poput poznavanja jezika zemlje u koju odlaze.
Drugi veliki problem hrvatske diplomatske službe je nekoordinirana vanjska politika unutar koje diplomati često ne mogu razaznati kakvu to hrvatsku politiku moraju tumačiti u inozemstvu.
Treći je problem činjenica da se u gotovo tri godine vladavine nije uspjelo izgraditi sustav u kojem će se cijeniti profesionalnost i najvažnija odlika uspješne diplomacije – efikasnost. Zbog popuštanja stranačkim pritiscima, Zrinjevac je izgubio nekoliko dobrih profesionalaca na tzv. nižim diplomatskim razinama, ljudi bez čijeg stručnog znanja u pojedinom sektoru ministri ne mogu kvalitetno odlučivati.
Četvrti se problem tiče financijskog raščišćavanja situacije. Iako postoje ozbiljne sumnje da se u hrvatskoj diplomatskoj službi potrošilo mnogo milijuna eura poreznih obveznika i da je taj novac završio u privatnim džepovima, još nije obavljena opsežna istraga poslovanja Ministarstva vanjskih poslova u vrijeme dok je na vlasti bio HDZ.
Upućeni navode da bi trebalo pomno pregledati sve ugovore o kupnji hrvatskih veleposlanstava. Na taj bi se način, kažu neslužbeno, otkrile mnoge prijevare. Zasad je zbog pronevjere osumnjičen samo bivši veleposlanik Marko Žaja.
Bruno Lopandić