Vjesnik: 15. 10. 2002.

Stanković je zagubio koncepciju

BRANKO VUKŠIĆ

Izgubi se s vremena na vrijeme Aleksandar Stanković toliko da ne zna tko mu je glavni gost a tko pobočnici. Umjesto da se na istom poslu razotkrivanja živopisnog Ivana Zvonimira Čička - koji je u svakom dijeliću sekunde gledateljima dao do znanja da o sebi, a naročito svome pisanju, ima fantastično mišljenje - nađu zajedno s domaćinom, Josip Jović iz Slobodne Dalmacije i Gordan Malić iz Globusa natjecali su tko će biti veći čičak, odnosno, protagonist. Umjesto da su s Čičkom polemizirali, oni su se nastojali dopasti publici tezama, mišljenjima, patriotizmom, razumijevanjem politike, strategijom ili europejstvom. I umjesto da je grijala unakrsna vatra, slabašni nam je dim tek iritirao oči.

Dogodilo se još jedno navjerojatno odstupanje od koncepcije talk showa »Nedjeljom u 2«, koji je Jović iskoristio ne bi li dokazao da se zapravo nije mnogo promijenio. Do jučer je čuvao bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga a danas docira kako biti veliki Hrvat. Pri tome je promijenio stranu, ali metode nije. Malić pak je bez ikakve potrebe sam sebi udijelio ulogu čas Čičkova, čas odvjetnika predsjednika Mesića.

A što je svo vrijeme jalovog Jovićevog i Malićevog politiziranja radio Stanković? Umjesto da usmjerava razgovor i realizira nekakav svoj koncept emisije on je slušao. Povremeno dajući gledateljima do znanja da je fizički prisutan. Uglavnom, Stankoviću se emisija rasplinula jer ju je, nakon dobrog uvodnog ubadanja preuzvišenog Čička, prepustio gostima. To je znak ili straha pred autoritetima poput Čička, ili slabe, ovaj put je ispalo - nikakve pripreme, ili totalno pomanjkanje ideje kuda emisiju usmjeriti. Uostalom, zbog čega Stanković umišlja da je u 60 minuta nekontroliranog razgovora moguće razgovarati - a bilo bi primjerenije reći: polemizirati - i o funkcioniranju Haaga, i (ne)mogućim sankcijama i o slučaju Bobetku, i o svjedočenju predsjednika Mesića, i o tome što, zašto i kada pije te hoće li se Ivan Zvonimir Čičak kandidirati za predsjednika Hrvatske?!

Osjetilo se da četiri kao noć i dan različita sudionika showa »Nedjeljom u 2« nisu obavila nin temeljne a kamo li zajedničke pripreme te da im Stanković nije pojasnio kako i o čemu trebaju razgovarati da bi emisija imala smisla. Čemu, molim lijepo, oni pusti citati?! I tko je tu kome uopće postavljao pitanja ili pokazao mrvičak dobre volje za dijalogom? I Čičak, i Jović, i Malić došli su u studio istresti svojih nekoliko nepovezanih teza, uobrazivši si da će od njihove velike pameti gledateljima pred nedjeljni ručak dići apetit. A digli su nam svojom nemoći jedino živce.

Zato što urednici »Živog zida« i dalje tvrdoglavo inzistiraju na receptu red sporta, red pjesme i red humora, gledatelji po drugi put kusaju do povraćanja neukusan galimatijaš.

Najveći je purgatorij upravo domaći »humor«, za koji je ovaj put bio zadužen »Let 3«. Toliko prizemnih, primitivnih, jalovih, bedastih, pretencioznih i besmislenih rečenica te kadrova HTV dugo nije emitirala. Inzistira li itko na HTV-u na bilo kakvim kriterijima? Sudeći po onome što gledamo već dva nedjeljna popodneva, Bruno Kovačević i Aco Kostadinov ne postavljaju nikakve pragove. Jedini je kriterij ispuniti vrijeme.