Vjesnik: 15. 10. 2002.

Tko je zapovjedio da se leševi prevezu u Liku

Policija, tužiteljstvo i druga ovlaštena tijela istragu o Paulinu Dvoru sve više okreću na dio vezan za premještanje posmrtnih ostataka u mjesto Rizvanuša pokraj Gospića, 1997. godine / Tijekom istrage treba biti saslušano oko 40 svjedoka

OSIJEK, 14. listopada - Istragu i obavijesne razgovore o ratnom zločinu počinjenom u prosincu 1991. godine u Paulinu Dvoru - kad je ubijeno 19 srpskih civila - policija, tužiteljstvo i druga ovlaštena tijela sve više okreću na dio vezan za premještanje posmrtnih ostataka u mjesto Rizvanuša pokraj Gospića, 1997. godine. Istražna tijela žele doznati tko je zapovjedio i organizirao da se leševi prevezu u Liku, kako bi se prikrio zločin.

U petak je na obavijesnom razgovoru u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj bio i saborski zastupnik Đuro Dečak, nekadašnji zapovjednik II. zbornog područja Oružanih snaga Republike Hrvatske. Međutim, on je, kao i brojni prije njega koji su saslušani, kazao da o zločinu u Paulinu Dvoru i premještanju posmrtnih ostataka u Liku zna samo iz novina.

Podsjetimo, nakon što su doznali za pogibiju suboraca, pripadnici HV-a su u noći na 12. prosinca 1991. godine upali u kuću Andrije Bukvića u Paulinu Dvoru i iz osvete ubili 19 mještana srpske nacionalnosti, u dobi od 41 do 85 godina, koji su tamo bili u svojevrsnom kućnom pritvoru. Jutro nakon masakra svi su leševi potrpani u crne plastične vreće i s mjesta ubojstva prevezeni u obližnje vojno skladište Lug, koje je u posjed Hrvatske vojske došlo sredinom rujna 1991. u nizu akcija kojima su u to vrijeme u Hrvatskoj preuzimane vojarne i drugi objekti JNA. Ondje su zakopani, a potom je na grobnicu navezeno mnoštvo uništenih vojnih vozila.

Tijekom 1997. godine posmrtni su ostaci ubijenih srpskih civila potrpani u plastične bačve i prevezeni u Liku, dakle 500 kilometara dalje, gdje su proljetos ekshumirani.

Nekadašnji zapovjednik Operativne zone Osijek Karlo Gorinšek svojim je izjavama potvrdio da je znao za slučaj ubojstva civila u Paulinu Dvoru, nazvavši ga »osvetničkom akcijom male skupine pripadnika HV-a« i »klasičnim ratnim zločinom« o kojemu je odmah izvijestio Glavni stožer HV-a. Zaključio je da je u to vrijeme već postojao SIS, a kako nije bilo Vojne policije, za to su bili mjerodavni policija, SZUP i pravosudna tijela. Slučaj se, smatra Gorinšek, mogao pokrenuti i tada »da je bilo političke volje«.

Za razliku od Gorinšeka, Branimir Glavaš, koji je u to vrijeme bio zapovjednik obrane Osijeka, odbacio je svaku povezanost s masakrom, tvrdeći da je Paulin Dvor bio u Gorinšekovoj zoni odgovornosti.

Međutim, kako doznajemo iz više izvora, Gorinšek formalno jest bio nadređen Glavašu, no njegova je stvarna moć bila neusporedivo manja od Glavaševe.

Za počinjeno kazneno djelo ratnog zločina u Paulinu Dvoru osumnjičeni su Nikola Ivanković i Enes Viteškić iz Vladislavaca, koji su od 14. rujna u pritvoru osječkog Okružnog zatvora. Jesu li Ivanković i Viteškić jedini koji će eventualno odgovarati za »slučaj Paulin Dvor« još se ne može sa sigurnošću tvrditi, jer traje istraga tijekom koje treba biti saslušano oko 40 svjedoka.

Maja Sajler