Hrvatska je pred važan kopenhaški summit EU-a u prosincu i vrlo skoro izvješće Europske komisije o napretku ušla u listopad bez ispunjenih političkih uvjeta / Na prvom mjestu bez Ustavnog zakona o pravima manjina i s neefikasnim i nereformiranim sudstvom / Stoga Hrvatskoj uistinu nisu potrebne službene sankcije. Dovoljno joj je usporiti proces ratifikacije Sporazuma s EU-om

Hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula u Parizu je izjavio da »slučaj Bobetko« mora biti riješen do kraja listopada. Hrvatski šef diplomacije rekao je to nakon što su mu u Quai d" Orsayu rekli da Francuska u potpunosti podržava rad Haaškog suda, ali i da u potpunosti podržavaju hrvatski ulazak u Europsku uniju. Te dvije međusobno uvjetovane podrške izrekao je, nakon službenog Bruxellesa, Londona, Strasbourga, i Pariz, glavni grad važne zemlje Europske unije i stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a. Krug međunarodnih upozorenja ovim se manje-više završio.

Sva upozorenja koja su dolazila iz svjetskih centara moći morala bi se, zbog preciznosti, nazvati upravo tim imenom. Ključnim zemljama EU-a i NATO-a nije, naime, padalo napamet da u svojim reakcijama prejudiciraju ishod pravnog spora Hrvatske i Haaškoga suda. Samo su u konačnici zahtijevali da se odluke Suda ispoštuju, kakve god one bile. Takve vrste upozorenja (koliko god se one domaćoj politici činile oštre) nisu uključivale ono o čemu se u Hrvatskoj odmah počelo raspravljati - mogućnosti uvođenja sankcija. O sankcijama se u posljednjih nekoliko tjedana razgovaralo s mnogo izvedenica. Neki su je pretjerano naglašavali, zbog unutarnjopolitičkih efekata, dok su drugi tu opasnost pokušali minorizirati koliko je to god moguće. I jedna i druga opcija daleko su od realnosti.

Plašenje trenutnim uvođenjem, primjerice, UN-ovih sankcija - nema osnove. Glavna tužiteljica Haaškog suda Carla del Ponte 20. ovog mjeseca Vijeću sigurnosti neće moći ustvrditi da Hrvatska ne surađuje sa Sudom, jer to jednostavno nije točno. Pravni spor je u tijeku. S druge strane, hrvatska se diplomacija potrudila izraditi analizu stanja u kojem objašnjava svim državnim tijelima kako prava opasnost zaista ne postoji, da se Hrvatska dobro drži i da među samim zemljama u međunarodnoj zajednici postoje razlike. Takvo guranje glave u pijesak također neće puno pomoći, a govori samo da je stanje u državnim strukturama došlo do točke kad sami sebe počinju (ne)svjesno zavaravati.

Koalicijska vlada koja je 2000. dobila izbore i prekinula višegodišnju prešutnu izolaciju Hrvatske, ovih se dana nalazi u iznimno važnom trenutku, no ne samo i isključivo zbog »slučaja Bobetko«. Hrvatska ne nalazi pred ozbiljnim vremenom u kojem će prije svega Europskoj uniji morati dokazati da je zrela za integraciju. Hrvatska je pred važan kopenhaški summit EU-a u prosincu i vrlo skoro izvješće Europske komisije o napretku ušla u listopad bez ispunjenih političkih uvjeta, na prvom mjestu bez Ustavnog zakona o pravima manjina i neefikasnog i nereformiranog pravosuđa. Stoga Hrvatskoj uistinu nisu potrebne službene sankcije. Dovoljno joj je usporiti proces ratifikacije Sporazuma s EU-om, u trenutku kad se Hrvatska sprema službeno uputiti u Bruxelles kandidaturu za punopravno članstvo.

Negativan odgovor na takav zahtjev na dulje bi vremena ozbiljno ugrozio napredak zemlje. Hrvatska u povijesti EU integracija ima jedinstven položaj - unutar EU-a postoji konsenzus o ulasku Hrvatske u Uniju. Takvu sudbinu nisu imale mnoge zemlje poput, primjerice Španjolske. Prezrena zbog naslijeđa Francova režima trebalo joj je gotovo deset godina da dobije sporazum što ga je Hrvatska dobila vrlo brzo nakon promjene vlasti. Onda je u sljedećih nekoliko godina od pojedinih zemalja članica stalno dobivala odbijenice.

Ususret ocjenama Europske komisije koja će u prvoj polovini sljedeće godine ponovo proizvesti izvješće, valja se lišiti ovdašnjih iluzija da će se Komisija mnogo baviti podrškama »poželjnoj« Račanovoj vladi koja je »puno bolja« od moguće oporbene. Jednostavno će u ruke uzeti popis uvjeta iz Sporazuma i uz njih stavljati - sasvim tehnički - pluseve i minuse. Uključujući i uvjet suradnje s Haaškim sudom. Hrvatska se nalazi na jednom od možda najvažnijih ispita zrelosti. Nešto poput male EU mature za Hrvatsku.