Besane su noći predsjednika Vlade. Izruči li premijer ostarjeloga generala Haagu zavaljat će mu se ulice, a ne izruči li ga, svi ćemo zajedno svisnuti pod sankcijama. Je li Račan kriv što se našao u pat poziciji u slučaju Bobetko? Jest. Zašto? Zato što je znao da je HDZ sedam godina gurao zločine u Medačkome džepu pod tepih, a da će oni kad-tad doći na naplatu. Da je u prvoj polovici 2000. godine imao na mjestu Državnoga odvjetnika Mladena Bajića, i da je isti pokrenuo istragu, a policija privela neposredne počinitelje zločina, danas bi situacija bila jasnija. Ne vjerujem da bi Haag tražio i Ademija i Bobetka.

Hrvatska, kakvu je HDZ ostavio Račanu, nalikovala je pacijentu čije je cijelo tijelo obuzeo karcinom. Takvoga se ne može liječiti kemoterapijom, već mora hitno pod nož, a nije sigurno da će mu i to pomoći. Jasnije, Račan je u prvoj godini mandata trebao raditi velike rezove u sudstvu, policiji, vojsci, a on je, strahujući od optužbi za revanšizam zbog komunističke prošlosti, pustio da problemi metastaziraju do te mjere da im više lijeka nema. Jedino što mu sada ostaje jest kupovati vrijeme, produžavati agoniju pacijentu kojem ionako nema spasa. U politici je kao i u životu, kada neke stvari ne poduzmeš na vrijeme, poslije je džabe poduzeti bilo što. Onda, što ćemo s Bobetkom?