Vjesnik: 22. 10. 2002.

Kad nam ne odgovaraju, činjenice treba mijenjati

BRANKO VUKŠIĆ

Kad su činjenice neosporive i neoborive, racionalni umovi na temelju njih donose zaključke koji se mogu razlikovati tek u jednom malom, u suštini nebitnom postotku. I što se radi ako nam zaključci, doneseni na temelju nepobitnih činjenica, ne odgovaraju ili, točnije, ne služe našem cilju, utjecaju ili ideologiji? Jednostavno, mijenjaju se činjenice. Krivotvore se događaji. Izmišlja se. Prilagođava. Čini se sve da javnost nekoliko puta ponovljenu laž prihvati kao činjenicu. I na temelju te »nove činjenice« stvaraju se nove, lažne slike. Time se falsifikatima nastoji modificirati javnost, stvarati željena društvena i politička klima.

Da bi opravdao sebe, intendant zagrebačkog HNK Mladen Tarbuk nastoji uvjeriti javnost da iza njegovih neprimjerenih poteza stoje, posredno, i njegovi, pretpostavljam, neistomišljenici. A kako je to najlakše učiniti? Tako da se - kao što rekoh - promijene činjenice. Naime, gostujući s direktoricom Drame HNK Snježanom Banović u »Glamouru«, Tarbuk je - opravdavajući gostovanje stožerne kazališne kuće u Beogradu - prizvao u pomoć neistinu. I to tvrdnjom da je uz Relju Bašića, odnosno, njegov Teatar u gostima, u Beogradu prije zagrebačkog HNK gostovao - Zlatko Vitez.

A ako može Vitez, kojem ni krivom ni dužnom nakalemljuju desničarstvo, zašto u Beogradu ne bi mogao gostovati, je li, i HNK?! Na Tarbukovu žalost, ni Vitez, a ni njegovi Histrioni nisu gostovali u Beogradu. Niti ih je tamo ikad itko zvao. Što je, uostalom, logično svakom tko imalo poznaje Viteza, njegovo umjetničko djelovanje i, naposljetku, društveni angažman.

Što je lažnom činjenicom htio postići intendant HNK? Pa ako u Beogradu može gostovati »nacionalist Vitez«, izvan pameti ju zbog tog istog čina prozivati HNK, Tarbuka i Banovićku koji poput predanih činovnika samo vjerno slijede službenu politiku.

Pravo Mirka Čondića da govori što hoće, većina medija u Hrvatskoj doživljava obvezom da te riječi, ma kakve god bile, na što god pozivale, svakodnevno i u neograničenim količinama dopru do vaših očiju i ušiju. Nekoliko mjeseci nije bilo dana kad se Čondićev komentar, mišljenje ili poziv na bunt nije pročitao barem u nekoj od informativnih emisija HTV-a, a da nitko nikad nije objasnio gledateljima u čije to ime, zapravo, Čondić govori. Koga on, naposljetku, predstavlja i je li na izborima - ikakvim - dobio povjerenje javnosti, odnosno, hrvatskog naroda na koji se toliko poziva?! Čiji je to mandat dobio da svako malo prijeti, sije netrpeljivost i tjera strah u kosti?!

I u najnovijem priopćenju, tvrdnjom da vlast duhovno i tjelesno terorizira hrvatski narod, Čondić pribjegava iskrivljavanju činjenica, što većini medija nimalo ne smeta.

Mi nećemo, kaže on, dopustiti da vlast provodi interese na štetu Hrvatske. Budu li inzistirali na provođenju svog nauma, mi (?) ćemo generala Bobetka braniti svim sredstvima do posljednje kapi krvi, a izborit ćemo se i za slobodu generala Gotovine, Norca i Ademija te svih nepravedno optuženih branitelja, rezolutan je Čondić.

On će - poručuje jasno - svrgnuti pravnu državu te svim sredstvima, dakle, i oružjem, stvar suda uzeti u svoje ruke. Što to Čondić zaziva? Nered, nasilje i poredak u kojem će pomoću oružja pojedinci određivati društvene norme. Pa kako god se zvali i što god predstavljali.