Slobodna Dalmacija: 22. 10. 2002.

POSTKOLONIJALNI IZBORNI INŽENJERING U BOSNI I HERCEGOVINI

Gubitnici su pobjednici

Samo je pet stranaka (SDA, HDZ, SDP, Stranka za BiH i BOSS) izvornom voljom birača trebalo ući u federalni parlament, ali će se na posljetku u zastupničkim klupama naći zastupnici čak šesnaest partija

Piše: Dino MIKULANDRA

Izborno povjerenstvo objavilo je u subotu konačne rezultate listopadskih izbora, a građani BiH otrpjeli su time novu žestoku zaušnicu koja će bolno bridjeti na njihovim obrazima sljedeće četiri godine. Umjesto volje većine koja čini kvasac demokracije u cijelom civiliziranom i pravno uređenom svijetu, međunarodni guverneri ove nesretne zemlje još su jednom beskrupuloznom izbornom alkemijom (inženjering je za taj čin odveć mlaka riječ) za potencijalne upravitelje zemlje nametnuli nigdje izabranu manjinu.

Umjesto žuđene škole demokracije, Zapad je tako, po drugi put u samo dvije godine, naivnim biračima u bosanskom "bantustanu" demonstrirao sat demokratske lobotomije koji svakako zavređuje specijalnu lekciju u nekom budućem postkolonijalnom školskom udžbeniku.

Jelavić je bio ušutkan

Raspodjela takozvanih kompenzacijskih mandata, odnosno tumačenje izbornog povjerenstva po kojem (i) stranke koje nisu prešle izborni prag od tri posto mogu sudjelovati u njihovoj raspodjeli, jednaka je lopovskoj časti da ručak u restoranu mogu pojesti i svi oni koji ga ne žele platiti. Glasovanje na biračkim mjestima nije samo puko zaokruživanje kandidata na stranačkom listiću, nego kolektivni izbor budućnosti zemlje.

A studija heidelberškog profesora Dietera Nohlena enciklopedijski je priručnik o komparativnom izbornom pravu. Možda predsjednica izborne komisije Lidija Korać i ne zna ništa o tome, ali stručnjaci u sjeni iz stožera lorda Ashdowna i američkog veleposlanika Clifforda Bonda i te kako dobro znaju da ovakvu manipulativnu "papazjaniju" ne pozna niti jedan model zapadne demokracije. Potoje većinski, razmjerni, personalizirani razmjerni izbori, postoji sustav matematičkih razmjera (Hare- Niemayer), tzv. splitting glasova, konstrukcija s dva glasa...

Sve je to poznato i prakticirano od Londona do Osla, ali nigdje, baš nigdje, osim u Bosnoslaviji nije moguće da izborni gubitnici, dakle ljudi koji nisu dobili minimalno povjerenje elektorata, u svečanim odorama izrone iz blata poraza, osiono pljunu na izvornu volju biraču i zasjednu u narodni parlament kao da je to njihova djedovina.

Samo je pet stranaka( SDA, HDZ, SDP, Stranka za BiH i BOSS) izvornom voljom plebsa trebalo zauzeti stolice u federalnom parlamentu, a nakon nasilničkog muljanja s izbornim pravilima, u federalnom parlamentu sjatit će se na posljetku fantomski "zastupnici" čak šesnaest partija!

Umjesto sigurne i stabilne vlasti narodnjačkih stranaka koje bi s punom odgovornošću i s demokratskim mandatom konačno mogle preuzeti zadaću provođenja sociogospodarskih reformi, i približiti državu EU i NATO-u, BiH je "nevidljivim" spletkama međunarodnih guvernera dobila razmrvljeni parlament. Državnu skupštinu polariziranih svjetonazora s potpuno nestabilnom i stoga očekivano neodgovornom parlamentarom većinom. Ne bez doze cinizma mogli bismo primIjetiti kako su strani gospodari BiH time nehotice stvorili ozračje njemačke weimarske republike koja je zbog kronične razmrvljenosti parlamentarnih snaga i nacionalnovjerskog rascjepa pogodovala rastu ekstremnih poltičkih silnica.

Ali, dobro gdje smo sad? Kad je prije dvije godine Ante Jelavić zavapio kako HDZ ne može i neće pristati da se farsičnim izbornim pravilima Bosna i Hercegovina, kao država s tri ravnopravna naroda, na silu pretvara u laboratorijsku građansku državu u kojoj o izboru hrvatskih političara odlučuju daleko brojniji Muslimani i Srbi, bio je nasilno ušutkan. Nije u tom argumentiranom vapaju bila uopće bitna osobna politička sudbina Jelavića, nego elementarni opstanak hrvatskog etnikuma.

U poniznom redu

Na žalost, umjesto generalne solidarnosti sa sudbinom naroda koji se sa svakim novim izborima zakonomjerno pretvara u nacionalnu manjinu, na površinu mulja isplivale su gubernatorske marionete. Čelnik jedne CRO strančice zatražio je tada da se HDZ koji je i tada dobio gotovo plebiscitarnu potporu birača potpuno "ukloni s političke pozornice", a isti ljudi, isti "luzeri" na demokratskim izborima, bez ikakvog demokratskog legitimiteta, čekaju ponovno u poniznom redu pred uredom američkog veleposlanstva za koricu darovane vlasti.

Ironija je sudbina da je Zlatko Lagumdžija, čelnik socijaldemokratske osovine oko koje "zujaju" satelitske stranke svih triju naroda bez političkog legaliteta i izbornog legitimiteta, onaj karizmatični alkemičar iz čudotvorne knjige Paola Coelha. Uoči izbora 2000. godine suvereno je poručio medijima "Jači smo nego HDZ i SDA zajedno". I gle čuda, Lagumdžija kao notorni gubitnik na izborima 2002. godine, u federalnom parlamentu zbilja je jači od demokratske volje oba naroda, od HDZ-a i SDA zajedno! Aferim.