Slobodna Dalmacija: 23. 10. 2002.

SLUČAJ LEUTAR - ZAŠTIĆENI SVJEDOK MERIM GALIJATOVIĆ PROTUZAKONITO POMILOVAN

Atentator je - ključni svjedok

Merim Galijatović priznao je sudioništvo u atentatu na Leutara, a protivno Ustavu i zakonu uveden je institut "pokajnika", koji domaće zakonodavstvo ne poznaje. Dakle, županijski tužitelj se stavio iznad Ustava

SARAJEVO — Na Županijskom sudu u Sarajevu, Dragan Barbarić, odvjetnik drugooptuženog Dominika Ilijaševića u slučaju Leutar, nastavio je s iznošenjem završne riječi. Prema obimu materijala koji obrana namjerava prezentirati sudskom vijeću idućih dana, ukazuje kako će ovaj dio postupka potrajati veoma dugo.

Obrana je stavila naglasak na iskaze svjedoka broj 30, točnije Merima Galijatovića, koji kroz svoj iskaz priznaje sudjelovanje u atentatu, a koje bi se s aspekta kaznene odgovornosti, prema riječima branitelja Dragana Barbarića, moglo okvalificirati kao pomaganje u atentatu.

Kada se ova činjenica, kako je kazao Barbarić, dovede u vezu s člankom 16. ZKP F BiH, lako se može zaključiti da je Mustafa Bisić kao županijski tužitelj morao slijediti samo zakon i pokrenuti kazneni postupak protiv osobe - svjedoka br. 30 iz jednostavnog razloga što, ne da postoji osnovana sumnja prema istom, nego je razvidno njegovo prizanje o pripremi i sudjelovanju u atentatu.

Nikakvi izvanzakonski razlozi cjelishodnosti nepokretanja postupka prema svjedoku br. 30 u konkretnom slučaju ne dolaze u obzir pa ni pravdanje tipa "ovim je riješen slučaj Leutar", kazao je branitelj drugooptuženog Dragan Barbarić. Obraćajući se sudskom vijeću, Barbarić je kazao da je ovakvim propustom Županijskog tužiteljstva slučaj Leutar dodatno zakompliciran s isključivim ciljem prikrivanja stvarnog izvršitelja ovog djela.

On je također istaknuo zanimljivu činjenicu vezanu za postupanje županijskog tužitelja. Naime, protivno Ustavu i zakonu uveden je institut "pokajnika", koji za razliku od drugih država, domaće zakonodavstvo ne poznaje. Dakle, u ovom slučaju županijski tužitelj se stavio iznad zakona i Ustava.

Temeljem ovih činjenica i dokaza obrana drži kako ovi propusti, s obzirom na kvalitetu i kvantitetu, nisu i ne mogu biti plod slučajnosti, nego su izravna posljedica propalog plana koji je imao isključivo za cilj prikrivanje stvarnog izvršitelja ovog kaznenog djela s kojim, a do sada je to bilo i više nego evidentno, nitko od okrivljenih nema nikakve veze.

Branitelj Barbarić je u nastavku iznošenja završne riječi govorio o konfuziji prvog iskaza zaštićenih svjedoka br. 30. i 31. Naime, detaljnom analizom je utvrđeno da su oba iskaza puna kontradiktornih izjava, posebice laži, što u svakom slučaju baca tamnu mrlju na cijeli slučaj, posebice na Županijski sud u Sarajevu i tužitelja Mustafu Bisića.

Zlatko TULIĆ

TKO JE TATJANA DRŽAJIĆ-MUJO?

Apsurdnost tužiteljstva očituje se i u činjenici da kazneni postupak nije pokrenut ni protiv Tatjane Držajić, koja je označena kao neposredni izvršitelj, s obrazloženjem da je riječ o kodnom imenu osobe. Stoga je Barbarić konstatirao da u spisu ne postoji niti jedan dokaz da je Županijsko tužiteljstvo Sarajevo provelo makar i jednu radnju u cilju utvrđivanja identiteta osobe Tatjane Držajić.

Naime, u slučaju Tatjane Držajić ne postoji mjera određivanja pritvora, a nije raspisana ni tjeralica. Kodni naziv Tatjane Držajić je Mujo, a naknadnom provjerom je konstatirano da u Republici Hrvatskoj doista postoje dvije osobe po imenu Tatjana Držajić. Prva je rođena 1973. godine, od oca Petra i majke Smiljke, s adresom prebivališta u Ulici Stjepana Filipovića u Vukovaru, uz napomenu da je tom prezimenu 15. svibnja 2000. godine dodala i prezime Olujić. Druga Tatjana Držajić rođena je 1979. godine, kći je Miloša, nastanjena u Borovu Naselju na adresi Lipovački put 45.