Vjesnik: 25. 10. 2002.

Samo pobijena optužnica može zadovoljiti i Hrvatsku i Bobetka

Žalbeno vijeće može pobiti optužnicu, može zatražiti od tužiteljice da iz dokumenta izbaci političke kvalifikacije, a može i potvrditi optužnicu, odbaciti hrvatske žalbe i nalog za uhićenje i izručenje učiniti trenutno izvršnim/ Vijeću za to nije određen rok, pa odluka može biti donesena za tjedan, dva, ali već i danas

ZAGREB, 24. listopada - Nakon odlaska Carle del Ponte iz Banskih dvora u srijedu, »slučaj Bobetko« vratio se u kolotečinu iščekivanja.

Žalbeno vijeće Međunarodnoga kaznenog suda nema određeni rok u kojem mora iskazati svoj stav o dvjema žalbama koje je Hrvatska uputila na optužnicu podignutu protiv umirovljenoga stožernoga generala Janka Bobetka. Odluka može biti donesena za tjedan, dva, ali već i danas.

Presedan, što se tiče dosadašnje prakse Haaškog suda (da jedna država osporava pravnu stranu optužnice), nastavljen je i svojevrsnim pravnim iznenađenjem da se navodi iz dviju hrvatskih žalbi preispituju pred Žalbenim vijećem koje je posebno za to i osnovano. Vijeće, bez obzira kad, može pobiti optužnicu, može zatražiti od tužiteljice da iz dokumenta izbaci političke kvalifikacije, a može i potvrditi optužnicu, odbaciti hrvatske žalbe i nalog za uhićenje i izručenje učiniti trenutno izvršnim. Baš zato što je od mogućih ishoda samo jedan do kraja povoljan i za Hrvatsku i za Bobetka, a ostala dva zadržavaju Bobetka u statusu optuženika kojeg valja izručiti Sudu, čekanje je doba nervoze.

Ni Ustavni sud Hrvatske, kojem je Vlada dostavila specifičan dokument, ni ustavnu tužbu ni zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti, također nema neki precizni rok. Posebno stoga što je prema Vladi iz Ustavnog suda otišao i zahtjev za pravnom dokumentacijom države i dokumentacijom »zakonodavstva "Krajine"«. Usporedbom tih dviju skupina propisa moguće je odgovoriti na molbu iz Vladina podneska: kakav je ustavnopravni aspekt oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske, posebice akcije »Medački džep«.

U podnesku Ustavnom sudu Vlada je pitala »je li akcija koju su Oružane snage Republike Hrvatske provele u dijelu okupiranog teritorija, dakle akcija "Medački džep", bila u suprotnosti sa zadaćama, ovlastima i obvezama« državne vojne sile.

Nadalje, od Ustavnog se suda traži pravno značenje tvrdnje iz optužnice, »da su zločini protiv čovječnosti bili dio rasprostranjenog ili sustavnog napada na civilno stanovništvo u Medačkom džepu od strane Oružanih snaga Republike Hrvatske«.

Pravni karakter te tvrdnje pak u uskoj je vezi s optuženim Bobetkom za kojeg se tvrdi »da je prije, u tijeku i nakon akcije planirao, poticao, naredio ili na druge načine pomagao...« progon srpskog stanovništva u Medačkom džepu na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi.

Hrvatska ni za posjeta Carle del Ponte nije dobila rok kad optuženom generalu mora uručiti optužnicu. Istina, diplomatskim rječnikom rečeno, najbolje bi bilo odmah, ali... Ako je premijer Račan, tijesnim rezultatom, i dobio pravnu bitku s tužiteljicom, preostaje mu dobiti rovovski rat unutar Hrvatske. Dakle, naći način da se generalu uruči optužnica, u pogon stavi ovdašnje pravosuđe (Županijski sud u Zagrebu, sud mjesne nadležnosti), a oboljelom generalu, odlaskom u bolnicu, pruži kvalitetnija zdravstvena zaštita od one koju ima u svom domu na Tuškancu.

Uručena optužnica bila bi, pravno gledano, korak do rješenja krize. Kad bi Bobetko mirno primio optužnicu, ne bi bilo policijskog uredovanja oko bolesna čovjeka pri uhićenju i izručenju. A za jedno i drugo, odluči li Žalbeno vijeće tako, nikakva odgoda ne dolazi u obzir.

Ne postupi li u skladu s odlukom Žalbenog vijeća, Hrvatska će zbog odbijanja suradnje automatski biti prijavljena Vijeću sigurnosti, slijede sankcije i ostale posljedice »neposlušnosti«.

Kako će Račan izaći na kraj s Bobetkovim »savjetnidecima«, a kako s čuvarima kuće na Tuškancu, moralo bi se vidjeti vrlo brzo. Zapravo, u tom smislu premijer više nema mogućnosti odgode.

Za to vrijeme, stručnjaci okupljeni oko Vladina savjeta ubrzano pripremaju potrebnu dokumentaciju za svaku od mogućih situacija u trenutku kad stignu odluke Žalbenog vijeća u Haagu, Ustavnog suda u Zagrebu i liječničkog konzilija na Tuškancu. Ako na prve dvije institucije premijer ne može utjecati, uspjeh u odnosima s Bobetkom i njegov pristanak na bolničko liječenje smanjili bi i napetosti u vezi s prva dva mjesta odlučivanja. Posebno ako njihovo vrijeme odlučivanja potraje.

Jer, pravni stručnjaci ističu da je, u slučaju Bobetkova zdravstvenog stanja, na minimum svedena mogućnost pojavljivanja u haaškoj sudnici.

Prvo, unatoč strogim odredbama o uhićenju i transferu optuženika (odredbe 55. do 59. bis Pravilnika o postupku i dokazima pred MKS-om), pripremna se strategija gradi na odredbi 65. bis tog pravilnika. U točki (A), paragraf (ii), na statusnoj se sjednici razmatra stanje slučaja, ali i tjelesno i duševno zdravlje optuženika. Iz te odredbe pak u Bobetkovu slučaju otpadaju svi elementi prisile pri uhićenju i transferu do Suda. A statusna sjednica, uz tolike presedane dosad, mogla bi biti i izuzetkom iz dosadašnje prakse: da se, zbog teškog oboljenja optuženika, kontakt Suda i Bobetka obavi tehničkim putem.

Rokovi iz odredbe 65. bis su sljedeći: prvim službenim kontaktom Suda i optuženika počinje teći rok od 120 dana za saziv te statusne sjednice. Zatim se nastavlja s novih 120 dana za organizaciju konzultacija stranaka (optužbe i obrane) za pripremu suđenja.

No, od tih 240 dana priprema nema ništa izostane li, za Bobetkov slučaj, iznimno važan čin: primanje optužnice. Spomenuto pravilo 65. bis završava pravom na žalbu optuženika, što otvara novih 120 dana, odnosno nova četiri mjeseca od saziva statusne sjednice u povodu žalbe. Na zaključnoj statusnoj sjednici još se jednom utvrđuje zdravstveno stanje optuženika prije no što se postupak nastavi.

Hrvatske pravne namjere su, s obzirom na to da se Bobetko zapravo i nije pojavio u sporu, s jedne strane izboriti što povoljniji start u postupak (ne ukine li Žalbeno vijeće optužnicu Carle del Ponte). S druge strane, namjerava se voditi bitka za presedan koji bi omogućio Bobetku da u procesu sudjeluje tehničkim posredovanjem (tzv. videoveza već primijenjena na Sudu).

I opet, ono s čim se Račan suočava od početka »krize Bobetko«: kako podalje od slučaja zadržati sve koji manipuliraju i Bobetkom i njegovim zdravljen, ugrožavajući podjednako i međunarodni status države.

Zato bi, pravno gledajući, prihvaćanje optužnice bilo korak do rješenja krize. Osim ako netko ne želi da se kriza razriješi u Račanovu mandatu, ma koliko to išlo u korist Hrvatske.

Vlado Rajić