Vjesnik: 26. 10. 2002.

»Slučaj Bandić« treba ponavljati kao EPP

BRANKO VUKŠIĆ

Zašto je Goran Milić ponovno, iz čista mira, izvukao iz ladice »slučaj Bandić«?! »Ma, stari moj, nisu ti to čista posla!«, žesti se kolega koji svoju teško spojivu naklonost desnici i bivšem zagrebačkom gradonačelniku opravdava zajedničkim genima kamenima.

Je li ponovno prozivanje Milana Bandića zbog starih grijeha zavjera? Je li podsjetnik na nevjerojatnu bahatost u »Brisanom prostoru« naručio netko moćan i stranački blizak Bandiću? Ili, treba li se s rogatim i dalje bosti?

Treba, treba. Tisuću puta treba.

Uostalom, daleko je umjesnije pitanje je li to Bandić učinio i kakve je posljedice snosio?

Pijan jest jurio zagrebačkim ulicama, jest svojim automobilom udario drugo vozilo, jest nastavio voziti nakon što je udario drugi automobil kao da se ništa nije dogodilo i nije se kanio pokoriti zakonima ni kao uzoran, ni kao običan građanin. Bandić je u cijeloj toj priči htio biti i iznad zakona, i iznad javnosti i izvan doticaja pravde. Ponašao se - ali ne samo taj dan - kao da je izvanzemaljac. Bandić je policajcima - svjedoči u »Brisanom prostoru« Gorana Milića sada već bivši policajac Krešimir Mišić - počeo prijetiti čim su ga pijanog, u jurnjavi 130 kilometara na sat, policajci pokušali sustići, zaustaviti i izvaditi iz automobila. Bježao je Bandić, i to s otvorenim vratima, i nakon što ga je policija zaustavila. Nudio je nagodbu. Zvao u pomoć poslušnike iz MUP-a. Davao lažne izjave nakon teškog incidenta i - što je nevjerojatno velika pljuska demokraciji, pravnoj državi, glasačima i, naposljetku SDP-u, koji ga je podržao zbog »mira u kući« - ostao na vlasti. Istina, ne kao pravi, već kao gradonačelnik u sjeni. U istinski demokratskoj državi za Bandića bi nakon tih desetak grubih prekršaja politika postala prošlo svršeno vrijeme.

Međutim, bahatost Bandićevih drugova-moćnika išla je toliko daleko da su počeli obmanjivati javnost kako bi bila prevelika kazna da se zbog te »jedne male pogreške« perspektivan političar odrekne »blistave karijere«. I javnost je, poglavito ona zagrebačka, nasjela na još jednu obmanu. Iz tog su slučaja izašli oštećeni jedino pravna država, etika i hrabri i pošteni policajac Krešimir Mišić, koji je, umjesto da dobije kolajnu, ostao bez posla. Zašto? Zato što ni Bandić, a ni Mišićevi nadređeni nisu mogli podnijeti činjenicu da postoji u ovoj Hrvatskoj netko - bio on i »običan policajac« - tko ih ne sluša, netko tko se neće prepasti njihove moći. Pazite, Mišiću je načelnik policije sugerirao da promijeni izvješće. Tjerao ga je na krivotvorenje, laž, obmanu... Zašto se tim načelnikom nitko ne bavi? Oni, pijani gradonačelnici koji bauljaju cestama i galame da ih je briga za zakon, i državni odvjetnici koji žmire na oba oka pred počinjenim grijesima moćnika ruše pravnu državu.

Ne samo da se nije časno povukao iz politike, ne samo da nije odgovarao za teške prekršaje, ne samo da nije protiv njega pokrenuta istraga zbog nuđenja mita, nego se Bandić osvetio onima koji su na pravdi inzistirali. I zato je trebalo taj i mnoge druge slučajeve ponovno izvaditi iz ladice. Ako se ništa ne pokrene, treba ih na HTV-u prikazati za mjesec dana... I tako sve dok ne profunkcionira pravna država.