Neprestano nas i, priznajem, s popriličnim uspjehom pokušavaju vratiti u prošlost i na debeli Balkan. U posljednjih je nekoliko mjeseci »in« oponašati Broza. Naročito njegovo kasnih tridesetih, u, čini mi se, tzv. bombaškom procesu, nepriznavanje monarhističkog, nenarodnog suda. Sve češće političari posežu i za njegovim - učilo nas u školi - povijesnim »NE«. Dakle, promijenila su se stoljeća, tisućljeća, države i sustavi, ali se ni u pristupu politici ni u tretiranju javnosti nije dogodio veliki napredak. I dalje se predstavljaju - a ponekad i doživljavaju - većim domoljubima oni koji nude veći metež, oni koji glasnije zveckaju oružjem, oni koji su kadri proliti tuđu krv kako bi dokazali svoje veliko hrvatstvo. Najčvršćim, gotovo neoborivim argumentima i nakon što smo prošli ratnu golgotu smatraju se prijetnje, rušenje i mržnja koju političari siju i žanju stoput uspješnije nego slavonski seljaci pšenicu.

»Ovo je kritičan trenutak hrvatske povijesti. Jedna iskrica može zapaliti vatru« - upozorava Hebrang na što su sve spremni oni koji neće birati sredstva pri preuzimanju vlasti. Hebrang, zapravo, prijeti građanskim ratom, za koji, nedvojbene su posljednje prijetnje, on i njegova dobro organizirana »grupa građana« posjeduje i fitilj, i, bogami, volju. Hebrangu i sljedbenicima general Bobetko služi tek kao (pirotehničko) oruđe. Jer da nije tako, odavno bi itekako bolestan general završio na liječenju.

Nakon Miloševića i general Bobetko ne priznaje sud čije je osnivanje potaknuo - među ostalim - i njegov negdašnji vrhovnik dr. Franjo Tuđman. Dakle, Bobetko - tvrdi Hebrang - ne priznaje Haaški sud iako su ga osnovali Ujedinjeni narodi, a Hrvatska ga u vrijeme dok je Hebrang bio itekako velika faca u vlasti, prihvatila objeručke. Ustavnim zakonom. Nepriznavanjem Haaškog suda Bobetko negira i hrvatske zakone te mogućnost da parlamentarna većina postavlja pravila po kojima se moraju ponašati svi hrvatski građani. Bez obzira, kao što reče predsjednik Stjepan Mesić, koliko bili zaslužni za stvaranje države. Do sada je, čini mi se, bila sporna samo optužnica o kojoj su se usuglasili i Vlada, i general, i njegovi odvjetnici, ali i gotovo čitava od medija i politike instruirana javnost.

Ako Ivica Račan u nadmudrivanju s Haaškim sudom izgubi pravnu bitku i pokuša je kao legalist proslijediti Bobetku - koji ni tada neće, potvrdila je to i Carla del Ponte, završiti u Haagu - bit će to paljenje već od Hebrangove skupine spremnog fitilja koji će dići u zrak svaku šansu da u nekoliko sljedećih desetljeća uživamo blagodati demokracije i civilnog društva, koje postaje talac ratom te gubitkom privilegija opterećenih ljudi. Uostalom, čin potkopavanja pravne države su i svi oni stražari koji su se izmijenili pred Bobetkovim domom i čas izjavljivali da beru kestenje, čas žireve, a vazda siju strepnju, jedva čekajući povod za paljenje fitilja.