Vjesnik: 29. 10. 2002.

Stankovićevo kukavičje jaje

BRANKO VUKŠIĆ

Gdje je mjesto čovjeku koji novinarima prijeti ubojstvom?

U crnoj kronici, naravno.

Ali ne misli tako Aleksandar Stanković koji je Zdravka Mamića pozvao u - mislio sam to do ove nedjelje - ugledan, uglavnom, politički talk show, u kojem su prije njega sudjelovale i neke hrvatske moralne vertikale poput, recimo, don Branka Sbutege. Pomiješao je Stanković kruške s jabukama te se počeo igrati Željke Ogreste, radeći show radi showa.

Uostalom, nakon već dviju javno izrečenih prijetnji novinarima, prvo crne kronike a zatim Tomislavu Židaku i Dubravku Sušecu iz Jutarnjeg lista da će ih pobiti, Mamić bi trebao postati predmet interesa prvo policije, zatim tužiteljstva te naposljetku suda. A ne, ili, najmanje Stankovića, koji otvaranjem neviđeno velikog i ekskluzivnog prostora zagovorniku nasilja propagira barbarizam kao društveno prihvatljiv način »komunikacije«. Dovođenjem Mamića u talk show »Nedjeljom u 2« srušeni su svi kriteriji. I u izboru gostiju, i u pristupu ili načinu razgovora s gostima.

Stanković je ostavio dojam novinara koji raspravlja o nogometu i nogometnom podzemlju, kojeg, naravno, ima, ma koliko god razni Mamići uvjeravali javnost u suprotno, a da o tome baš i ne zna mnogo. Ako pak zna, ne zna način na koji bi uvjerio i svoje sugovornike i, posebice, gledatelje da i oni povjeruju da zna tko je tko u nogometu te tko je tko u kuhinji u kojoj se kuhaju pretežito jela po ukusu u Bossovo odijelo prerušenih mešetara, grubijana i etabliranih pripadnika polusvijeta.

Što jest zadaća javnoj a drugim televizijama nije? Promicanje nacionalnih i - nije pretjerano reći - svih drugih vrijednosti. Zadaća javne televizije je educirati, širiti horizonte... Ali ne i davati prostor tipovima koji će zbog ovih riječi na novinara poslati kazneni eskadron ili vlastousno telefonom poručiti:

»I ti ćeš, mali, doživjeti Židakovu sudbinu!«

Oprostite, čime me to Stanković hrani za moje vlastite 53 kune?!

I pri tome me, u prilježničkoj reportaži, upozorava da se Zdravku Mamiću nije pametno zamjeriti. Što hoće time reći? Da je, shvatio sam tako, o Mamićevu gostovanju na HTV-u pametno pisati samo panegirike. Ili ću kad-tad doći na Mamićev popis ovom svijetu nepotrebnih ljudi. Taj je otvoreni reket jednom rukom čvrsto držao, barem sat vremena, i Stanković, koji je teatralno krenuo u Mamićevo raskrinkavanje i potom stao.

Otrpio je i to da čovjek koji prijeti novinarima ubojstvom - a na to ne reagira pravna država - čovjek koji se bahati izjavama o potkupljenim sucima, čovjek koji svako malo prstom javno pokazuje na mafijaše HTV-ovim gledateljima u nedjeljnom stostrukom saltu morale prodaje neprobavljivu priču. Koju? Da je za njega sport, odnosno, nogomet viteštvo, nadmudrivanje i zabava. I kad ga zbog nekakvog vraga nevjerojatno zakočen Zdravko Reić podsjeća da je umočen u niz skandala i afera, Mamić slavodobitno odgovara:»Protiv mene se vodi samo jedna prekršajna prijava. I to ona zbog krivog parkiranja!«

Je li to moguće? Jest, jer prijetnje ubojstvom u ovoj nepravnoj državi ne podliježu sankcioniranju. Zato što su godinama mešetarili crnim fondovima, neplaćanjem poreza opljačkali državnu blagajnu, ili, točnije, duboko zavukli ruku u džep poreznih obveznika, direktori klubova ne odgovaraju već se s državom - dogovaraju. Stankoviću, a o čemu ste vi govorili?!