Vjesnik: 30. 10. 2002.

EU ujedinio Europu: nesuradnja sa Sudom će se kažnjavati

Europska unija poziva sve vlade da se ponašaju u skladu sa svojim međunarodnim obvezama i u potpunosti surađuju s Haaškim sudom, »bez obzira na domaće zakone«, kaže se u priopćenju predstavnice danskog Predsjedništva EU-a, koje je izdano u ime 15 članica EU-a, zemalja srednje i istočne Europe u statusu pridruženih članica, pridruženih zemalja, kao i država europskog ekonomskog prostora

BRUXELLES, 29. listopada (Od Vjesnikove dopisnice) - »Suradnja zemalja jugoistočne Europe s Haaškim sudom za ratne zločine je problematična«, zaključila je Mette Norgaard Dissing, predstavnica danskog Predsjedništva EU-a, u raspravi Ujedinjenih naroda o Haaškom sudu. Njezino je priopćenje izdano u ime 15 članica Europske unije, ali i zemalja srednje i istočne Europe u statusu pridruženih članica (Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Litva, Latvija, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Slovenija), pridruženih zemalja (Cipar, Malta i Turska), te država europskog ekonomskog prostora EFTA-e (Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska). Tekst priopćenja novinarima je podijelilo dansko Predsjedništvo EU-a.

Puna suradnja zemalja s Haaškim sudom »vitalni je preduvjet«, izjavila je u ime EU-a, kandidata, pridruženih članica i predsjedavajuće Danske prva tajnica Stalne misije Kraljevine Danske pri UN-u Mette Norgaard Dissing. Zato EU poziva sve vlade da se ponašaju u skladu sa svojim međunarodnim obvezama i u potpunosti surađuju sa Sudom, »bez obzira na domaće zakon«.

Tom je formulacijom ponovljen poznati stav Ministarskog vijeća EU-a kojem su se u daljnjoj proceduri, uobičajeno, pridružile sve zemlje povezane s Unijom. Unija uvijek običava svoja važnija priopćenja naknadno dopuniti suglasnošću »čekaonice« i država koje dijele europski ekonomski prostor da bi na međunarodnu scenu izašla s »europskom«, a ne samo »Unijinom« politikom.

Priopćenje potvrđuje da je EU podržao nedavno pismo što ga je predsjednik Haaškog suda Claude Jorda poslao Vijeću sigurnosti UN-a - kojim osnivača Suda obavještava da jedna zemlja, SRJ, ne surađuje - kao i njegov nedavni govor o radu Tribunala, nakon čega je uslijedila rasprava, uz doprinos EU-a.

»Puna suradnja po svim aspektima rada Suda predstavlja uvjet međunarodnog prava o kojem se ne pregovara, bilo da je vezana uz lociranje, uhićenje ili transfer optuženih ili uz osiguran pristup svjedocima, dokumentima, arhivima ili ostalim dokazima«, ističe se u priopćenju.

»Štoviše, suradnja država s Tribunalom ostaje problematična. Mnoge nacionalne vlasti u bivšoj Jugoslaviji nastavljaju osiguravati samo minimum suradnje. Stanje nekažnjivosti Radovana Karadžića i Ratka Mladića optuženih za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine mora se privesti kraju. Također, krajnje je vrijeme da Antu Gotovinu i Janka Bobetka, optužene za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, hrvatske vlasti uhite i proslijede Tribunalu. Konačno, izostanak suradnje SR Jugoslavije, vezan uz svjedoke i arhive, kao i njeno propuštanje da locira, uhiti i transferira osumnjičene, posve je neprihvatljivo i vodilo je Tribunalovom izvještaju Vijeću sigurnosti da SRJ nastavlja s nesuradnjom«, pojašnjava se u priopćenju.

Priopćenje se zaključuje poznatim riječima, pozivom vladama triju zemalja - Hrvatske, BiH i SRJ - da »odmah i u potpunosti« surađuju s Tribunalom, jer će nesuradnja »ozbiljno dovesti u pitanje nastavak približavanja tih zemalja EU«.

EU i pridružene joj članice će, u suradnji s Tribunalom (što znači da će slušati isključivo što im Haag kaže!), nastaviti »pažljivo pratiti« ovo pitanje, zaključila je danska predstavnica.

Govor je upozorenje Zagrebu da je haaška bura stišana, ali da nije prestala i da će Bruxelles i prijestolnice, sad s placetom pridruženih im članica kao zajedničkim europskim stavom, nastaviti insistirati. Druga je priča što su u isti koš strpani i bjegunci iz 1995. godine Karadžić i Mladić optuženi za genocid s optuženima u dvjema operacijama hrvatskih oružanih snaga Bobetkom i Gotovinom.

To govori i o nespremnosti dijela međunarodne zajednice, Europe, da vidi, spozna i prizna nijanse, barem dok se one ne razriješe na jedinom za to relevantnom mjestu, Haaškom sudu. No to, isto tako, ukazuje na odlučno podržavanje stava da pravila vrijede za sve i da EU neće dvojiti kad je riječ o pritiscima. Napokon, neizručenje se čita, tumači i potom sankcionira kao nesuradnja, radilo se o stražaru logora, zapovjedniku »džepne operacije« ili političkom lideru.

Lada Stipić-Niseteo