Novi list: 06. 11. 2002.

Tuđmana pred sud

Piše: Jelena Lovrić

Najnoviji dramatični obrat u slučaju Blaškić trebao bi zauvijek za čepiti usta antihaškim bukačima. Onima koji su organizirali mitinge podrške optuženom i osuđenom generalu Tihomiru Blaškiću, njegovom drastičnom kaznom dokazujući da je Haški sud politiziran i nepravedan. Istodobno veliki scenaristi tih antihaških masovki skrivali su dokumente koji su Blaškiću mogli pomoći, svjesno ga i namjerno pretvarajući u žrtvu.

Nakon šest i pol godina provedenih iza scheveningenskih rešetaka i prvostupanjske presude na 45 godina zatvora, Blaškić je, čini se, na pragu novog suđenja. Žalbeno vijeće Haškog suda pristalo je razmotriti opravdanost pokretanja novog sudskog postupka. Taj je preokret potaknut dokazima koje je obrana podastrla, a Žalbeno ih vijeće ocjenjuje vrlo ozbiljnim. Da je HDZ ostao na vlasti, Blaškić ne bi imao nikakve nade. Jer njegov branitelj ne bi dobio materijale koji su nakon smjene vlasti u Hrvatskoj pronađeni po podrumima Tuđmanovih tajnih službi i u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku. Dio dokumenata, iz arhiva Armije BiH, obrana je dobila od haškog Tužiteljstva.

Blaškićev branitelj, odvjetnik Anto Nobilo, tvrdi: Žalbeno je vijeće svojom odlukom potvrdilo navode obrane da su »neki pojedinci iz bivše vlasti u Hrvatskoj skrivali dokumentaciju koja je za generala Blaškića imala oslobađajući karakter«. On vjeruje da će na koncu uspjeti dokazati da za strašni zločin u Ahmićima njegov branjenik nije kriv ni odgovoran, da je u kritičnom vremenu u sukobima u Bosni postojala dvostruka linija zapovijedanja. Mediji rekonstruiraju da je taj paralelni zapovjedni lanac išao od ahmićkih egzekutora preko Mate Bobana do, u Zagrebu, Gojka Šuška.

Za generala Blaškića i njegovu obitelj najnovija vijest iz Haaga razlog je velike nade. Ali odluka bi se mogla, i morala, ticati i onih koji su Haški sud pokušali zavesti na krivi put: skrivajući dokumente, instruirajući svjedoke, na razne druge načine. Povodom izjave Miroslava Tuđmana da su obrani bili dostupni svi dokumenti za obranu Blaškića, odvjetnik Nobilo kaže da će ga o tome rado ispitati pred Tribunalom. Iz stenograma pronađenih u Predsjedničkom uredu jasno proizlazi da je Blaškićevo pakiranje u Haag, »u interesu Hrvatske«, bilo dogovoreno na najvišem mjestu. Haški sud ima predviđene sankcije i za one koji pokušavaju onemogućiti utvrđivanje istine i pravde, za lažne svjedoke i njihove nalogodavce. Treba se nadati da će se u slučaju Blaškić stići postaviti i to pitanje. Ako ni zbog čega drugoga, ono sebe radi, Haag ne bi smio dopustiti da kojekakvi lokalni šerifi od te važne međunarodne institucije prave budalu.

Novonastala situacija Račanovoj vladi dolazi kao naručena. Umjesto da, kao dosad, stalno povlađuje kontra Haaga nabrijanoj desnici, sada bi mogla – ako hoće – iskoristiti priliku i uprijeti prstom u dvoličnost i farizejštinu dotičnih. Donijeli su zakon o suradnji s Haškim sudom, sada traže njegovu suspenziju i hitnu promjenu, svojedobno su svečano u Haag ispraćali čitave grupe Hrvata, sada se groze da će svojim tijelima zaustaviti bilo kakvo uručenje optužnice, kleli su se u Blaškića a sami su mu ispisivali optužnicu. Nobilo svoga branjenika nagovara da tuži one koji su skrivali za njega važne dokumente. Ali to nije dovoljno. Jer, to više nije samo privatna stvar generala Blaškića. Način na koji su se u ovaj slučaj uplele Tuđmanove državne službe, Hrvatsku je strašno kompromitirao.