Vjesnik: 08. 11. 2002.

Lozinina i Gredeljeva »reforma« pravosuđa

Vladimir Gredelj preuzeo je Udrugu hrvatskih sudaca u vrijeme kad su se upravo završavale prikrivene lustracijske čistke u hrvatskom pravosuđu. Od tada do danas zaposlenik bjelovarskog Županijskog suda nije riješio ni jedan jedini predmet/ Vodeći glavnu raspravu u slučaju Lora, Lozina je došao na novinske stranice ne zato što vodi težak i složen kazneni proces nego zato što ga ne vodi

VLADO RAJIĆ

Hrvatsko pravosuđe još nije dovedeno do apsurda i zato je logično da je estradni nastup sudaca Slavka Lozine iz Splita i Vladimira Gredelja iz Bjelovara postao događaj dana. Pravo na održavanje presice nije upitno, a izvještajna veličina medijskih plasmana sasvim je druga priča.

Vladimir Gredelj preuzeo je Udrugu hrvatskih sudaca u vrijeme kad su se upravo završavale prikrivene lustracijske čistke u hrvatskom pravosuđu.

Od tada do danas zaposlenik bjelovarskog Županijskog suda nije riješio ni jedan jedini predmet. Nema te presude u 1,2 milijuna zaostalih predmeta s njegovim potpisanim otpravkom. Je li Vladimir Gredelj sudac? Prema takvu »učinku«, nije.

Slavko Lozina dobio je spis »slučaja Lora« na pravdi Boga i njegova sudskoga predsjednika, šefa Županijskog suda u Splitu, Igora Benzona. Vodeći glavnu raspravu u slučaju Lora, Lozina je došao na novinske stranice ne zato što vodi težak i složen kazneni proces nego zato što ga ne vodi. Osim toga je iz arhiva njegove sudačke karijere provirilo i nekoliko ne baš časnih afera.

Kako su vođe pravosudne reforme reagirali na dvojicu tzv. sudaca. Ministrica je dopisom podsjetila Lozinu da mu je u ormaru omotnica, a u omotnici važan dokazni materijal za proces koji vodi.

Ivica Crnić je priupitao njegova šefa Benzona što mu je ono sudac izvodio na koncertu lake glazbe i teških stihova.

Kad se pokazalo da ni ministrica ni Crnić nisu dobili odgovore vrijedne dostojanstva jednoga županijskog suda, nekmoli jednoga nacionalnog pravosuđa, pa kad su arhivirani grijesi Slavka Lozine vapili za stegovnom reakcijom, potez je povukla Ingrid Antičević Marinović: traži od Državnoga sudbenog vijeća da povede stegovni postupak zbog osnovane sumnje....i tako redom. Od Crnića ni glasa. Račan je u četvrtak nakon dvostruke odgode ipak na dnevni red svojega kabineta uvrstio strategiju pravosudne reforme.

A Gredelj?

Kako kao sudac kaznenog odjela Županijskog suda u Bjelovaru ni nakon što je prestao biti predsjednikom nije riješio ni jedan jedini spis, o sazivanju ročišta, ne treba ni govoriti, njegov sudski šef ga je preselio u građanski odjel. I onda je sudac Gredelj ipak nešto napisao (nije presuda): poslao je šefu dopis da njemu te građanske parnice baš ne idu od ruke. I nastavio - ne raditi.

Spletom okolnosti, sve se to događa u vrijeme pravosudne reforme, koja je tek s odgodom dobila i certifikat Vladina programa broj dva (prvi je autocesta Zagreb Split). Ide li to skupa?

I dok se, uz sve nevolje i opravdane kritike reforma ipak nekako iščahurila u leptirića Vladinih obveza, dotle dvojica sudaca koji ne rade »pravosuđe reformiraju« po svome.

Lozina i Gredelj organiziraju javni nastup s kojeg poručuju ministrici da će je sudski progoniti, kazneno pritisnuti, jer ona se uporno petlja u »nezavisno i samostalno sudstvo«, kakvo Hrvatska zaslužuje. Ona ne traži, prema njima dvojici, stegovnu odgovornost za Lozinu nego ga progoni i petlja se u predmet koji vodi, želeći mu ga istresti iz inače marljivih sudačkih ruku.

A Gredelj, kojemu baš ne idu građanske parnice od ruke, sve to uredno organizira i zaogrće plaštem sudačke udruge. I tako umjesto da sude po spisu i pravdi, njih dvojica sude svakome tko ih priupita za njihov sudački posao. I reformirali bi, ponajprije, baš vođe reforme, jer oni to rade tako da bi omeli slobodne i nezavisne suce u njihovu - čemu ono?!

S obzirom na to da Lozina i Gredelj svojim »djelom« već odavno obilježavaju sve pravosudne priče u ovoj zemlji, možda su, o apsurda, oni i u pravu.

Zašto bi se netko drugi trebao brinuti za reformu, ako njihove javne riječi, postupci i sudački nerad ne smetaju njihovim sudačkim kolegama, njihovim sudskim predsjednicima, šefu njihovih predsjednika iz Vrhovnog suda.