Slobodna Dalmacija: 13. 11. 2002.
KAKO JE GENERAL HVO-a I HV-a ISKORIŠTEN U IGRI MOĆNOG HAAGA I POKORNOG ZAGREBA
Blaškića mijenjali za državni arhiv
Da su hrvatske vlasti uspjele barem kopirati "nove dokaze", tj. državni arhiv. Ovako će povjesničari morati u Haag ako žele dokumentirano pisati o Domovinskom ratu i stvaranju Hrvatske, kao što moraju dalju prošlost istraživati kopajući po arhivima Carigrada, Beča, Rima, Pešte, Beograda...
Piše: Petar MILOŠ
Ako se pomno pročitaju i poslušaju novinski komentari i reagiranja hrvatskih političara na vijest o mogućnosti obnavljanja sudskog procesa generalu Blaškiću zbog "novih dokaza" pronađenih u arhivima HIS-a, SIS-a, UP-a..., dobiva se dojam da je Tiho Blaškić opet pijun preko kojega se lome neki sasvim drugi interesi koji nemaju mnogo veze s pravom i pravdom.
Tako, primjerice, čelnici aktualne hrvatske vlasti likuju glorificirajući vlastite zasluge za "stotine novih dokaza" koji bi mogli osloboditi krivnje bivšeg zapovjednika HVO-a, kritizirajući pritom prethodnu vlast za prikrivanje dokaza. A odluku Žalbenog vijeća da prihvati razmotriti te nove dokaze, pristaše bezuvjetne suradnje s Haagom tumače kao dokaz njegove pravičnosti i neutralnosti.
Presuda bez dokaza
No, vratimo se na presudu generalu Blaškiću kojom je osuđen na 45 godina robije. Logično je postaviti pitanje čime je takva drastična i šokantna kazna obrazložena. Blaškiću nije dokazano ni da je ikoga ubio, ni naredio ubijanje, ali mu je imputirana zapovjedna odgovornost i šurovanje s ondašnjim hrvatskim vlastima na podjeli BiH. Blaškiću krivnja ničim nije dokazana, kazat će ovih dana i ugledna odvjetnica Jadranka Sloković-Glumac. Ako mu krivnja nije dokazana, čemu onda novi dokazi? Ne radi li se o tomu da se Blaškiću dokazuje nevinost umjesto krivnje?
Ako prihvatimo mogućnost da je Haaški sud presudio Blaškiću na temelju dokaza koji su se u tom trenutku činili valjanima, a nove ih činjenice iz hrvatskih arhiva poništavaju, to znači da taj sud i njegovi suci nisu dobro odradili svoj posao. A ako to nisu pravično uradili, zaslužuju barem prijekor, a ne pohvalu zbog toga što obećavaju da će razmotriti nove dokaze.
Budimo pošteni, još prije dragovoljnog odlaska generala Blaškića u Haag, a posebice tijekom suđenja, mnogi su znali tko je počinio zločin u Ahmićima, o tome su novine pisale spominjući imena, prezimena i svjedoke. I čudno bijaše narodu što za to ne znaju haaški tužitelji.
Tek sada postaje jasno da su ciljano izbjegavali "sitne ribe" i išli na zapovjednika HVO-a kako bi se preko njega domogli kompletnog arhiva Republike Hrvatske iz Domovinskoga rata.
Sredstvo ucjena
Sjetimo se, čak su i suci priznali Blaškiću smjernost, vojničko i ljudsko dostojanstvo, ali su mu odrapili 45 godina robije, da bi malo potom krenula priča o "novim dokazima" njegove nevinosti koji se navodno kriju u hrvatskim državnim arhivima. I čim su aktualne hrvatske vlasti Haagu isporučile tisuće stranica novih dokaza, Blaškić postaje "sitna riba".
Odmah se pokreće inicijativa za obnovu procesa, na kojemu će general vjerojatno biti oslobođen, čime Haaški sud izigrava pravičnost i neutralnost. No, ubrzo pokreću, na temelju tih novih dokaza, optužbe protiv hrvatskih generala uz otvoreni žal Carle del Ponte što su Tuđman i Šušak umrli. Ne znam žali li
u istoj mjeri što su živi Karadžić, Mladić, Šljivančanin i kompanija.Nevolja generala Blaškića leži u nesretnim okolnostima što se našao u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, pa je postao sredstvo političkih igara, preko kojih se međunarodna zajednica pokušala, ucjenama Hrvatske, domoći čitavog državnog arhiva. A onaj tko posjeduje državni arhiv, ima i vlast u dotičnoj državi, ima dokaze protiv svih koji su tu državu stvarali, pa i protiv njezina postojanja.
Da su hrvatske vlasti uspjele barem kopirati "nove dokaze", tj. državni arhiv. Ovako će povjesničari morati u Haag ako žele istinito i dokumentirano pisati o Domovinskom ratu i stvaranju Hrvatske, kao što moraju dalju prošlost istraživati kopajući po arhivima Carigrada, Beča, Rima, Pešte, Beograda...