Jutarnji list: 18. 11. 2002.

Vodi li itko hrvatsku vanjsku politiku?

Ministar Picula dolazi u Japan na dan kad je u Strasbourgu ministarski sastanak Vijeća Europe, jedne od rijetkih europskih institucija čija smo članica. Nije li u trenutku snažnog pritiska bilo korisnije susresti se s europskim dužnosnicima?

Piše: Željko Ttkanjec

Na sastanku saborskog Odbora za vanjsku politiku ovog četvrtka, prema informacijama za medije, nije se govorilo o najavljenom prijedlogu osnivanja tijela za koordinaciju vanjske politike. Niz događaja pak u posljednja dva tjedna opet potvrđuje koliko je ono potrebno jer bi možda onemogućilo ili barem ublažilo nepreciznost i nekoordiniranost u provedbi hrvatske vanjske politike koje se iznova ponavljaju.

Ministar vanjslah poslova Tonino Picula počeo je turneju po Dalekom istoku posjetom Japanu na dan kad je u Strasbourgu trajao redoviti ministarski sastanak zemalja članica Vijeća Europe, jedne od rijetkih europskih institucija čija je članica Hrvatska. Službeni je Zagreb ondje zastupao pomoćnik ministra Mario Nobilo. Japan i Južna Koreja svakako su značajni akteri međunarodne politike i važni partneri, trebalo je takođder biti na Drugoj konferenciji o zajednici demokracija koja se održavala u Seulu, ali postavlja se pitanje nije li u trenutku kad je Hrvatska pod snažnim pritiskom upravo europskih zemalja, vidljivim i kroz kritiku Europskog parlamenta, bilo korisnije susresti se s europskim dužnosnicima u Strasbourgu. Moglo se i stići u Seul gdje se pak, prema informacijama iz MVP-a, ministar Picula susreo samo s jugoslavenskim kolegom Goranom Svilanovićem. To se ipak moglo i negdje bliže. Nisku razinu zastupljenosti Zagreba zasigurno je zamijetio i predsjedajući VE-a Luksemburg, pa ju je možda i tumačio određenom političkom porukom. Ljubljana i mnoge druge metropole tranzicijskih zemalja nisu propustile tu priliku, a bile su prisutne i u Seulu. No, one su već ionako ušle u EU i NATO.

Nekako istodobno izbija afera "kalendar MVP-a" s označenim 29. studenim kao državnim praznikorn. Budući da je riječ o neugodnoj situaciji, trebalo je sazvati kolegij kako bi se slučaj rasvijetlio, ali se pokazalo da ga nema tko sazvati. Ministar je bio na putu, zamjenika formalno nema jer je u ostavci, a u Zagrebu nije bila ni tajnica ministarstva, hijerarhijski treća osoba u sustavu. Boravila je u Kini, u Pekingu na konzultacijama i u Šangaju gdje je s brojnim izaslantvom MVP-a pregovarala o turističkoj suradnji izvan sezone sa zamjenikom gradonačelnika. Treba ipak podsjetiti na to da kineski turisti još mogu na putovanja samo skupno, uz državno jamstvo.

Nakon povratka iz Seula ministar odlazi na sastanak SEI-ja u Skopje kao šef izaslanstva jer je premijer odlučio ostati u Zagrebu, vjerojatno očekujući nove haaške spise. U Skopje je talijansko izaslanstvo pak doveo premijer Silvio Berlusconi, što je trebao biti dovoljan poticaj i hrvatskom premijeru da bude ondje gdje je s njime mogao utvrditi detalje posjeta Zagrebu. Italija je ipak prvi vanjskotrgovinski partner s kojim imamo mnoga otvorena pitanja, od imovne esula do neiskorištenih područja suradnje, da manjine ne spominjemo. Ne treba također mnogo razmišljati o tome kako je na otkazivanje bilateralnog susreta reagirao domaćin, nedavni pobjednik na makedonskim izborima i premijer Branko Crvenkovski.

Istodobno, zamjenica ministra u ostavci Vesna Cvjetković-Kurelec prati predsjednika Republike Stjepana Mesića na službeni put u Indiju i Šri Lanku. Uobičajeno je da u kontaktima država ne sudjeluji političari u ostavci upravo zato jer ne predstavljaju vladajuću politiku. Podsjetimo da je dr. Cvjetković-Kurelec članica HSLS-a koji je napustio vladu upravo zbog neslaganja s njezinom politikom. Stoga bi predsjednik Mesić ipak trebao odgovoriti u kojem svojstvu s njim putuje dr. Vesm Cvjetković-Kurelec, kad je već relativno neuvjerljivo objašnjeno putovanje Vesne Pusić, i koju poruku šalje indijskim domaćinima čiji predstavnik u Zagrebu dobro poznaje političke prilike. Naime, da u nas već više od četiri mjeseca nema zamjenika jer se koalicijski partneri ne mogu dogovoriti o novom imenu. Pa kad ga tako dugo nema, možda ga i ne treba. Kako na to gledaju domaćini predsjednika, najbolje govori činjenica da, prema medijskin informacijama, nije organiziran niti jedan konzultacijski susret s vanjskopolitičkim dužnosnicima jer nemaju s kim.

I dok traju sva ta putovanja, visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Paddyja Ashdowna i Zagrebu prima savjetnik predsjednika za vanjsku politiku! Nikog drugog naime, nema ili Ashdown s nižim rangon ne želi razgovarati. Sličan se slučaj dogodio nešto prije kad su švedski veleposlanici iz regije izabrali Zagreb za sastanak, a švedski pomoćnik ministra zatražio prijam u MVP-u. Kad mu za sugovornika, s kojim bi raspravio političke teme, nije ponuđen odgovarajući službenik, odbio je svaki sastanak dajući do znanja da je uvrijeđen.

Kada pak tome dodamo slučajeve odbijanja zahtjeva za agrement s nekim sadašnjim visokopozicioniranim službenicima MVP-a i da još nema kadrovskih rješenja za mjesta razriješenih veleposlanika, dolazimo do slike koja nije nimalo sjajna. I stoga se otvoreno pitamo: Tko uistinu vodi hrvatsku vanjsku politiku?