Novi list: 19. 11. 2002.

SUĐENJE GOSPIĆKOJ SKUPINI ZA RATNI ZLOČIN: NA JUČERAŠNJOJ GLAVNOJ RASPRAVI PROČITANI ISKAZI SVJEDOKA SASLUŠANIH U BEOGRADU I U NJEMAČKOJ

Norac: Laž je da sam odvodio Srbe

Taj je iskaz laž konstruirana kroz srpsku udrugu Veritas i njihovu Službu bezbednosti. Svjedokinja kaže da su ostali vojnici bili maskirani, pa zar ne bi bilo logično da sam i ja bio maskiran kad sam išao tamo, ali sve je to čista laž – tvrdio je jučer Mirko Norac

Izvještava: Ico MIKULIČIĆ

RIJEKA – Čista je laž da sam po podrumima skupljao civile, to je apsurdno – žestio se Mirko Norac nakon što je pročitan iskaz svjedokinje Marice Barač koja je na svjedočenju u Beogradu tvrdila da je među maskiranim vojnicima koji su iz podruma odveli njenog muža i još neke ljude, prepoznala Norca.

Jučer su na suđenju za ratne zločine u Rijeci pročitani iskazi 18 svjedoka saslušanih na sudu u Beogradu i tri takozvana haška svjedoka saslušana u Njemačkoj. Generalno gledano u tim iskazima najviše se spominjalo i teretilo Oreškovića, ali je dosta spominjan i Norac. Jedna svjedokinja je u Beogradu tvrdila da je među ljudima koji su odvodili Srbe iz podruma prepoznala optuženog Ivicu Rožića, a spomenula je i izvjesnog Ifana, odnosno Martina Markovića koji je u istrazi bio osumnjičen, ali se poslije od njega odustalo. Optuženog Milana Čanića nitko nije teretio, a izrečena su i pozitivna mišljenja o njemu, peti optuženik Stjepan Grandić nije ni spominjan. Najviše spominjani Tihomir Orešković je ustvrdio da su sva ta svjedočenja montaže obavještajnih službi i podmetanja, da iskazi imaju niz nelogičnosti i krivih tvrdnji, čak i u općepoznatim činjenicama, što po njemu pokazuje da su priče izmišljene.

Žena koja tvrdi da je vidjela Norca među odvoditeljima, navodno ga je prepoznala kasnije na televiziji gledajući emisiju o osvajanju vojarni. Tada je uočila čovjeka kojeg je vidjela te noći, pitala je tko je to, a ljudi su joj objasnili da je to Norac.

Iskaz Zdenka Bande

– Da je sve to glupost pokazuje i potpuno pogrešan opis, ta žena govori o čovjeku od oko 170, a ja sam visok 184 centimetra, to je razlika od skoro petnaest centimetara… Taj je iskaz smišljena laž konstruirana kroz srpsku udrugu Veritas i njihovu Službu bezbednosti koja to kontrolira. Svjedokinja kaže da su ostali vojnici bili maskirani, zar ne bi bilo logično da sam i ja bio maskiran kad bih išao tamo, ali sve je to čista laž, kao i neka svjedočenja koja smo čuli ovdje na sudu, meni se pokušava imputirati ta odvođenja – tvrdio je Norac.

Od iskaza iz Njemačke najzanimljivije je bilo svjedočenje Zdenka Bande, vojnog policajca, a jedno vrijeme i zapovjednika vojne policije u Gospiću. On je priznao da je vojna policija sudjelovala u odvođenjima Srba iz Gospića i Karlobaga. Odvoditelji su bili podijeljeni u više grupa koje su to obavljale sa 6 ili 7 vozila. Njegova grupa je bila zadužena za odvođenja iz Karlobaga, a svjedok je priznao da je i sam sudjelovao u nekim. Dobili su popis Srba u Karlobagu na kojem su bila zaokružena imena ljudi koje je trebalo odvesti, ne zna tko je zaokružio ta imena.

Njegova je grupa išla jednim kamionom, a sjeća se da je sudjelovao u odvođenju bračnog para Orlović, te žene Soke koja je radila u policiji. Išli su i u hotel u Karlobagu, ali nije siguran jesu li od tamo nekog odveli. Rečeno im je da ti ljudi idu u razmjenu, ali je poslije čuo da su pobijeni.

Profesionalni svjedok

Svjedok je nakon tih događaja postao i zapovjednik vojne policije, ali je brzo smijenjen jer je odbio raditi neke stvari. Tvrdi da se od njega tražilo da i kasnije sudjeluje u nekim likvidacijama, što mu je naređivao i Orešković, a kad je to odbio, na koncu ga je Orešković smijenio. Potom su počele i prijetnje prema njemu, a željeli su ga i ubiti. Prijetili su mu Oreškovićevi ljudi, a na koncu je pobjegao da spasi glavu. Dok je bio zapovjednik vojne policije dobivao je zapovijedi od Oreškovića, povremeno i Norca. Norčeve zapovijedi nisu se odnosile na likvidacije ili nešto slično, već na postupke protiv vojnika koji su odbili zapovijedi, kršili disciplinu i slično.

Orešković je tvrdio da je Bando lažni, takozvani profesionalni svjedok, da je cijelo svjedočenje lažno, a smišljeno u hrvatskom obavještajnom podzemlju uz suradnju nekih interesnih grupa iz inozemstva, koje rade na rušenju hrvatske države. Nešto slično reko je i Norac ocijenivši da je sve to plod bolesne mašte, tvrdio je da je to smišljeno u krugu nekih političkih institucija i nevladinih udruga, a Bandu je opisao kao nemoralnog karijerista kojem su obećane određene pozicije.

Svjedočenja druge dvojice haških svjedoka, Tomislava Oreškovića i Zdenka Ropca uglavnom su govorila o stvarima koje su čuli ili saznali, a manje o onom što su osobno vidjeli, a vezuje se uz optužnicu.

Orešković predložio nove svjedoke

Orešković je jučer iznio popis od tridesetak novih osoba čije saslušanje traži. Među tim ljudima ima politički i društveno značajnih imena. Tako je predložio da se dovedu Ivan Vekić, ratni ministar policije, te prethodni ministar Josip Boljkovac, zatim tada poznati političar blizak predsjedniku Tuđmanu, Slavko Degoricija, pa Vice Vukojević, Perica Jurič koji je bio pomoćnik ministra u MUP-u, Zdravko Mustač, predstojnik Manolićeva ureda, ali i riječki general Marijan Čad.

Za svakog je obrazložio razloge pozivanja, primjerice Degoricija bi trebao svjedočiti o pričama koje navodno spominju pripremanje atentata na predsjednika Tuđmana za vrijeme boravka u Gospiću. Čada se traži da svjedoči o okolnostima zapovijedanja jer je tada bio nadređen garnizonu u Gospiću, Vukojević o upućivanju branitelja u Gospić i pričama o posjetu tom gradu zajedno sa Šuškom.

Ispražnjeni grobovi

Bando je ispričao da je jedan policajac otkrio neke grobove i vidio slabo zakopana tijela blizu mjesta jedne od likvidacija, tražio je istragu, ali je to odbijeno. Poslije je Bando s tim čovjekom, Levarom i još nekima išao do tih grobova, ali više nisu našli leševe, grobovi su bili prazni. U njima su našli ostatke odjeće, jednu osobnu iskaznicu. Drugi svjedok je rekao da su pronašli i jednu ljudsku kost. Bando je dva puta svjedočio pred ljudima iz Haškog suda, jednom u njihovom predstavništvu u Zagrebu, a jednom u Den Haagu.