Slobodna Dalmacija: 21. 11. 2002.

POVODI - BANSKI DVORI NAJAVILI TUŽBU PROTIV (KNJIGE) NENADA IVANKOVIĆA

Vlada "zagucala" mamac

Frenki LAUŠIĆ

Živci su sve tanji i tanji. Predsjednik Vlade Ivica Račan i potpredsjednik Vlade Goran Granić "zadržavaju pravo ostvarivanja zaštite svojih interesa poduzimanjem odgovarajućih pravnih koraka" protiv Nenada Ivankovića koji ih je u knjizi "Mesiću, Račane, zašto tako?" iste prozvao da su odvjetnike Ante Gotovine nagovarali da se Gotovina sam preda u inozemstvu. "Ideja je bila o tome, ako se Gotovinu uhiti u Hrvatskoj, da ga se potajno prebaci u BiH i tamo preda SFOR-u koji bi ga zatim izručio Haagu. Time bi vlast u Zagrebu izbjegla svaku odgovornost za izručenje", napisao je u najnovijoj knjizi Ivanković i time iznervirao vladajući dvojac u Vladi do te mjere da su spremni svoju čast i nevinost braniti i na sudu.

Razmotrimo pitanje zbog čega Račan i Granić uopće mare zbog riječi koje je napisao čovjek koji čitavim svojim spisateljskim radom svjedoči kako mu vjerodostojnost onoga što piše znači koliko i lanjski snijeg. Nenad Ivanković je od početka bavljenja novinarstvom, još iz socijalizma, uvijek bio upregnut u kola dnevne politike i do dana današnjeg od toga nije odustao, a koliko je kvalitetno hrvatsko novinarstvo vidi se i po tome što mu je Hrvatsko novinarsko društvo 1995. dodijelilo nagradu najboljeg novinara. Od 1993. ovo mu je ukupno peta knjiga, ako smo dobro brojili, u kojima u staroj agit-prop maniri bez puno grižnje savjesti izokreće činjenice kako bi trenutačne političke ciljeve pokušao javno barem nakratko legitimirati i opravdati.

Pogotovo ova posljednja knjiga pisana je, kao što to i sam naslov implicira, s očitom namjerom da isprovocira prozvani dvojac na bilo kakvu reakciju koja bi makar simbolično potvrdila političko postojanje Ivankovića i društva iz HIP-a. I u tom aspektu knjiga je više nego uspjela: Račan i Granić su najavili tužbu, a Ivanković je mogao slavodobitno u "Sheratonu" poentirati rječima kako je eventualno podizanje optužnica "progon autora knjige i političkih suparnika" i znak da ova vlast ide svojem kraju.

Dakle, zbog čega su se Račan i Granić uhvatili na mamac koji bi i malo dijete prepoznalo, a kamoli tako iskusni političari? Kažimo odmah kako je Ivankovićeva tvrdnja više nego utuživa, to nije sporno, sporno je zbog čega Račan i Granić žele pravnim putem braniti svoje domoljublje i istinoljublje na tako očito isforsiranom publicističkom triku, iako su do sada imali mali milijun sličnih povoda. Mogući tužni odgovor mogao bi glasiti da su premijer i njegov pobočnik malo previše uronili u ostrašćene nacionalističke vode u kojima svoje političko mjesto traže oni koji se na drugi način ne mogu i ne znaju čvrsto društveno legitimirati. A u tim mutnim vodama legitimacija se danas postiže jedino stalnim pozivanjem na otpor mrskom Haagu. Dakle, još jednom — Račane i Graniću, zašto tako?