Bile su – potvrđuju to i najnoviji ključni podaci Državnog zavoda za statistiku i Hrvatske narodne banke – tri dramatične i gotovo podjednako uspješne ili neuspješne godine, ovisno o političkom ili interesnom kutu s kojih se vrednuju značenja temeljnih pokazatelja. Vlada je, naime, svojim učincima dala dovoljno jakih argumenata, na osnovi kojih u nekoj noveliranoj koalicijskoj kombinaciji lijevog centra na idućim izborima može osvojiti novi četverogodišnji mandat, ali i podjednako jakih argumenata suprotna predznaka, na temelju kojih može pasti i prije kraja sadašnjeg mandata.

Dva glavna cilja Vlada je ostvarila: visoka je vjerojatnost da će i dogodine, četvrtu zaredom, zabilježiti povećanje bruto-proizvoda, te da će nastaviti makar s minimalnim smanjivanjem stope nezaposlenosti. Činjenica je da od 2000. godine, kada je BDP povećan 2,9 posto, privredni rast ima stabilnu, iako osrednju dinamiku: uz plus 3,8 posto u 2001., te plus četiri posto u ovoj godini, dok bi dogodine mogao održati rast pri stopi od oko tri posto (što gotovo unisono predviđaju i analitičari stranih banaka u Hrvatskoj). No, činjenica je i to da niti nakon 13 godina nije dosegnuta godišnja vrijednost bruto-proizvoda iz predratne 1989. (nego će i ove godine BDP biti bar osam posto manji).

Najkontroverzniji posao, koji je naveliko započela Matešina, HDZ-ova zadnja vlada – privatizaciju banaka i gospodarskih potencijala – Račanova je vlada nastavila, iako je ove godine u tom poslu malko posustala. Nije, dakle, zaustavila predaju većine najkvalitetnijih komada hrvatske ekonomije strancima, nego je pripremila sve predradnje za njezinu skoru završnicu. Ali, unatoč predaji gotovo cjelokupnog financijskog sustava velikim inozemnim bankama, investicijskoga poleta, pomognutog bankarskim zajmovima još nema. Većinu investicija potiče sama država, kroz cestogradnju i stanogradnju, ili strani zajmovi, osobito za malo i srednje poduzetništvo. Strane banke se okreću stanovništvu, koje obilato kreditiraju na temelju njegove štednje, kako bi kupovalo uvozne automobile, plovila i ostalu skuplju inozemnu robu.

Uz toliko visok vanjski dug, Hrvatska bi se na kraju mandata sadašnje Vlade suočila sa svim posljedicama vanjske prezaduženosti (jer će vanjski dug iznositi 60 posto vrijednosti BDP-a i biti 20 posto veći od vrijednosti godišnjih prihoda od izvoza robe i usluga). No, protiv prijeteće aveti prezaduženosti Vlada može računati na još jedan veliki plus: visoke devizne rezerve, koje su se od početka 2000. do njihove zadnje snimke od prije tjedan dana, u trezoru HNB-a povećale s tri na gotovo 5,9 milijardi dolara, pa su ravne petomjesečnim izdacima za uvoz robe i usluga.