Vjesnik: 22. 11. 2002.

Praška idila

BRUNO LOPANDIĆ

Svi sudionici velikog sastanka na vrhu NATO-a u Pragu iznimno su zadovoljni. Šefovi država i vlada ispunili su sve točke koje su si zadali pred summit: prigrlili su sedam novih članica, dogovorili se o modernizaciji NATO-a i stvaranju novih snaga za brzo djelovanje i jasno zaključili kako se proces širenja nastavlja.

Zadovoljan je i američki predsjednik Bush, jer je bez nepotrebnih polemika s njemačkim kancelarom Schröderom uspio osigurati potporu NATO-a za napad na Irak, ako UN tako odluči. U Pragu su se svi uspjeli skriti iza Ujedinjenih naroda. Bush je odmah spremno izjavio da neće povući niti jedan potez bez saveznika, dok su ti isti europski saveznici rekli da neće učiniti ništa bez UN-a. I tako se krug zatvorio.

Schröderu nije bilo jednostavno. Država mu je u opasnoj ekonomskoj stagnaciji, zbog toga mu je Europska komisija počela puhati za vrat, jer ugrožava Pakt stabilnosti eurozone, a njemački ga mediji već optužuju da je od njemačke napravio europski DDR. Talijanski premijer izabrao je pak drugu taktiku kako bi izbjegao sve češće europske kritike. Počeo se preko svake mjere ulizivati Bushu. U svakom slučaju izjava NATO-a Iraku u kojoj se nedvojbeno najavljuje da će NATO pružiti bezrezervnu potporu svemu što odluči East River, vjerojatno, je posljednja prigoda samom NATO-u da izbjegne sve jače kritike da je zastario i nepotreban. Ignorirajući ga u vojnoj akciji u Afganistanu sam Bush je NATO opasno načeo. Suočen ipak sa sve žešćim kritikama, Bush je ipak shvatio da su mu samostalne akcije sve opasnije.

Iznimno su zadovoljni i predstavnici zemalja koje je u četvrtak NATO pozvao u punopravno članstvo. Predstavnici svih sedam zemalja, bez iznimke, smatraju da im članstvo donosi ekonomski napredak. Takve izjave nisu međutim bez vraga.

Ispunjavajući NATO kriterije koji su gotovo identični kao oni u EU (vladavina prava, funkcionirajuća tržišna ekonomija, poštivanje ljudskih prava) zemlja dobiva na kredibilitetu i snažnijim injekcijama stranih investicija. Vojni uvjeti, posebno za male i siromašne zemlje, više nisu toliko bitni. O toj činjenici moraju dobro razmisliti sve one zemlje koje su ostale izvan ovog kruga proširenja. Hrvatska je u završnom dokumentu spomenuta, no uz podsjećanje da mora surađivati s Haaškim sudom. Pametnome dosta.