Vjesnik: 24. 11. 2002.

I dalje nas zastupaju krivi »trkači«

U besmislenom prepucavanju o tome hoćemo li ove godine od turizma zaraditi četiri ili sedam milijardi dolara, mnogi zaboravljaju da i u sljedeću sezonu krećemo s istog, relativno lošeg polazišta. Godine idu, a bitne se stvari ne mijenjaju

DAVOR VERKOVIĆ

Hrvatska, Bugarska i Turska - ovo je pobjednički tercet ovogodišnje turističke sezone na Mediteranu. To je nekoliko puta istaknuto tijekom nedavno održanog WTM-a (World Travel Market), londonskog turističkog sajma koji je, među ostalim, i prvi indikator aktualne, ali i pokazatelj prvih procjena nadolazeće sezone.

Bugarska je jeftina i iz godine u godinu ruši rekorde po posjećenosti. Ona je hit na njemačkom tržištu, budući da su, recesijom opečeni, Nijemci počeli brižno raspolagati sa svojim novcem. I Turska svoj višegodišnji uspjeh duguje poznatim razlozima. U Tursku je uložen veliki zapadni kapital koji ulagači moraju (što prije) vratiti. Budući da dobar dio tog kapitala potječe iz Njemačke, njemački će turoperatori prije svega nastojati napuniti svoje tamošnje kapacitete. A Hrvatska? Hrvatska, zasad uspješno, solira.

Europski turoperatori su zbog krize izazvane terorizmom dosad izgubili pet milijardi eura i njihov pritisak postaje neizdrživ. Avio kompanije trpe još veću štetu. Svi traže neke popuste, turistička mašinerija traži da se smanjuju cijene jer to zahtijeva teška situacija.

Cijeli Mediteran pojeftinjuje, budući da se svi pribojavaju što će im donijeti novi dan. Grčka i Španjolska za sljedeću sezonu u prosjeku pojeftinjuju za devet posto, Egipat i Tunis šest posto.

A Hrvatska? Hrvatska, zasad uspješno, iz godine u godinu poskupljuje. U sezoni 2003. godine naši će hoteli poskupjeti od šest do petnaest posto. Vlasnici ovdašnjih hotela imaju isti prioritet kao i oni što posluju u Turskoj - brzi povrat uloženoga. Doduše, ovdašnji su se hotelijeri odlučili za dijametralno drugačiji put od njemačkih kolega pa temeljito koriste situaciju, kojoj nisu nimalo pridonijeli, da turisti nakon deset teških godina ponovno žele upoznati ovaj dio Jadrana.

Hrvatska, dakle, sama »trči počasni krug«. Kod nas se odlučuje kao da smo na nekom drugom planetu, kao da nas se niti malo ne tiče što nam se događa u i sa susjedstvom. U redu, reći će mnogi, zašto barem u nečemu ne bi samostalno odlučivali. Ionako nas »tiskaju« sa svih strana - ulazak u Europu plaća se strahovitom cijenom i povremenim gubitkom dostojanstva pa zašto i mi u nekim stvarima ne bi bili posebni i samostalni.

Prva je bitka izgubljena, što ne znači da je izgubljen i »rat«. Umjesto da su se hotela domogli radnici, oni su, često ispod svake cijene, ustupljeni tajkunima. Država je temeljito zakazala. Ostaje, međutim, još mnogo bitaka koje će odlučiti o ukupnom pobjedniku ove turističke priče. Što će se, recimo, događati sa zemljištem oko hotela i turističkih objekata - hoće li se i toga domoći oni što znaju pokucati na prava vrata?

Može li se ograničiti gradnja na najatraktivnijim dijelovima obale ili ćemo početi nalikovati na pretrpanu Španjolsku koja definitivno postaje out? Bogatim strancima postajemo laka lovina, a na zapadu postaje in imati kuću u Hrvatskoj. A ograničenja? Ma ne budimo smiješni, sve se uz malo truda (novca) da srediti.

S druge strane, u besmislenom prepucavanju o tome hoćemo li ove godine od turizma zaraditi četiri ili sedam milijardi dolara, mnogi zaboravljaju da i u sljedeću sezonu krećemo sa istog, relativno lošeg polazišta. Godine idu, a bitne se stvari ne mijenjaju.

U normalnim okolnostima i sljedeća će sezona nalikovati ovogodišnjoj. I sljedeću će sezonu nekritički proglasiti uspješnom, kao i one 2004., 2005... Čak i uz daljnja hotelijerska poskupljenja, hrvatski turizam neće bitnije posrnuti, budući da se zadovoljava malim.

U tim »uspješnim« sezonama svi će zaboraviti da se 70 posto hrane i opreme za ugostiteljstvo i hotelijerstvo za potrebe turizma uveze iz inozemstva. Totalni fijasko u situaciji dok Hrvatska ima najviše nezagađenog tla u Europi. Umjesto naših proizvoda, turistima će se i dalje (a i nama samima) servirati uvozni bofl.

Zašto se ovdje ne »odsolira počasni krug«? Zašto ovdje netko ne lupi šakom o stol i pokaže da se radi o državi koja ima cilj i zna kako ga dostići. Ne, ovdje će i dalje carevati uvozni lobiji jer nema fajtera koji se usuđuje rasturiti to osinje gnijezdo. Dok s jedne strane Zapadna Europa zabranjuje unos hrane, prisiljavajući, među ostalim, i hrvatske građane da na skijanju troše samo njihove sirovine, mi smo i dalje izuzetno susretljivi. Izvolite gospodo, napunite prtljažnike i dođite na ljetni odmor. U Hrvatskoj možete raditi i u nju unositi sve ono što vam u vlastitoj državi ili na zapadu zabranjuju. Sjeća li se netko da je ikoji stranac vraćen s granice jer je na Jadran donosio »tone i tone« hrane?

Hrvatski identitet mogao se dokazati i na ovakvim stvarima, a ne samo na drsko pohlepnim vlasnicima hotela. Kad s ovakvim plaćama, odnosno ovakvim cijenama uspijevamo preživjeti i mi, tih tjedan, dva ljetnog odmora, uspjeli bi preživjeti i Nijemci, Česi, Poljaci.... Hrvatska je danas mala zemlja za veliku uštedu. Bitno se punih prtljažnika dokopati naše obale i »bal« može početi, a da se pritom ništa ili vrlo malo potroši.

Proteklog tjedna na godišnjem kongresu Hrvatske udruge hotelijera potegnuto je pitanje hrvatskih proizvoda za hrvatsko hotelijerstvo. Zbog loše odabranih govornika, tema je doživjela totalni fijasko mada su o svemu trebali razgovarati i ministrica turizma i ministar poljoprivrede i sva sila njihovih pomoćnika.

No, ovdje je ionako moda koju su svojevremeno isfurali političari, da se u prvi plan ističu gotovo nevažne informacije, a da se o glavnim problemima šuti. Zaključimo: hrvatski turizam neće biti uspješan sve dok se za njegove potrebe ne iskoriste sve mogućnosti iz vlastitog dvorišta. Kada već trčimo samostalnu utrku, onda neka je barem trče pravi trkači.