Novi list: 26. 11. 2002.

Padaj silo i nepravdo

Piše: Jelena Lovrić

Letovi iz Zagreba za Pariz, i obratno, za danas su otkazani. Zračni je promet u Francuskoj blokiran, zbog štrajka kontrolora letenja. Na više su mjesta blokirane i glavne prometnice, zbog štrajka vozača kamiona. Danas će na ulice izaći deseci tisuća radnika francuskih željeznica i državnih službenika. Policija još nije krenula da »dopuštenim sredstvima prisile« razbija blokade i radničke povorke. U Italiji socijalna nezadovoljstva također vriju. Zbog odlaska oko osam tisuća Fiatovih radnika na čekanje štrajkaju svi sindikati metalskih radnika, a Crkva poziva na post i molitvu da bi se sačuvala radna mjesta.

U Hrvatskoj širi se podrška radnicima sisačke Željezare. Sindikat metalaca pozvao je sve svoje članove da danas u podne u znak solidarnosti na petnaest minuta zaustave strojeve. Potpora bi se mogla umnažati, možda postati i fitilj za generalni štrajk. Stečajni upravitelj Željezare Marić jučer priznaje da radnici imaju razloga za proteste. Nakon Nove godine samo će ih pedesetak, od sadašnjih 1700, ostati na poslu. Ostale čeka burza. Marić je radnički bunt nazvao opravdanim, ali je radnicima poručio da razmisle tko im stoji na čelu.

U glavnoj stranci vladajuće koalicije također su jako zabrinuti zbog desne manipulacije sisačkim proletarijatom. Račanovi ministri optužuju sindikate za spregu s opozicijom, kažu da je riječ o povezivanju dijelova sindikata i desnice u organiziranom rušenju vlasti. Ministar rada Vidović tvrdi da u »svim sindikalnim središnjicama ima onih koji organiziranjem nepotrebnih prosvjeda zajedno s desnicom pokušavaju srušiti vlast«. I postavlja pitanje: »postoji li neki organizirani centar koji koordinira tim akcijama«.

Desnica sigurno koristi radničko nezadovoljstvo. Ali to je radila i ljevica. Sadašnja je vlast na prošlim izborima imala podršku sindikata. Može se takva vrsta savezništva zvati partnerstvom ili iskorištavanjem i manipulacijom. Obično se naknadno pokaže o kakvom je odnosu riječ. SDP nema nikakvog moralnog prava zgražati se danas nad desnim iskorištavanjem radničkog jada i bijede; nema jer je i sam izdao radništvo koje mu je na izborima bilo saveznikom. Nema ništa neprilično, dapače, sasvim je legitimno da se stranke pokušavaju povezati s pojedinim skupinama ili dijelovima stanovništva, predstavljajući se borcem za njihove interese i njihovim političkim predstavnikom.

Desnica je aktualnu vlast pokušala destabilizirati na temama velike nacionalne zapaljivosti, ali kritičnu masu na Haagu i generalima ipak nije uspjela mobilizirati. Naravno da bi sada za svoje ciljeve htjela iskoristiti i ogromno socijalno nezadovoljstvo, koje se potmulo valja zemljom. Dobro je poznata procjena da bi za Hrvatsku moglo biti strašno opasno dođe li do povezivanja radikalne desnice s radničkim i socijalnim nemirima.

U tom pogledu aktualni ministri, kao i ukupna demokratska javnost, imaju razloga za zabrinutost. Ali glavni je problem ipak u činjenici da su ogromni dijelovi stanovništva pretvoreni u lak plijen političkih grabljivica. Problem je u masovnim socijalnim razočaranjima i frustracijama. Za Račanovu vlast dodatni je problem u tome da je radnici više ne doživljavaju kao svoga saveznika. Normalno, socijaldemokratska je stranka prirodni partner radništva, ali partnerstvo je dvosmjeran proces. Umjesto optuživanja radnika da postaju topovsko meso za desne udare, SDP bi morao razmisliti o tome tko je kome okrenuo leđa.