Vjesnik: 30. 11. 2002.
Grupu »Labrador« iz zatvora pustili Boljkovac i Degoricija
Budući da je istraga bila u tijeku za najteže zločine špijunaže i terorizma, nije bilo nikakvoga legalnog načina da se grupa »Labrador« pusti iz pritvora. Stoga je Tuđman, posredovanjem svojih adlatusa, ponovno izveo državni udar na pravosuđe i tijekom noći u prosincu 1991. godin
e oslobodio neke od čelnika KOS-a u Hrvatskoj, kao Radojčića i Traživuka i sve članove grupe »Labrador« uhićene u zagrebačkom istražnom zatvoru Remetinec... Hadžića i Savića, iz pritvora su bez sudske odluke (koju su prethodno zahtijevali) ili abolicije jednostavno kidnapirali ondašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac i njegov zamjenik Slavko Degoricija. Naravno da su tom bezakonju morali prethodno dati zeleno svjetlo, ondašnji prvi čovjek države Tuđman i ravnatelj SZUP-a ManolićDOBROSLAV PARAGA
Nedavno svjedočenje bivšeg operativca Kontraobavještajne službe JNA (KOS-a) Mustafe Čandića pred Haaškim sudom na glavnoj raspravi u postupku protiv Slobodana Miloševića zadnji je trenutak da se iznese prava istina o pozadini i nalogodavcima puštanja iz h
rvatskih zatvora grupe »Labrador«, Gorana Hadžića, Savića, Arkana i drugih počinitelja ratnih zločina i oružane pobune protiv Republike Hrvatske.Čandić je, uz ostalo, izjavio da je KOS imao u Hrvatskoj jaku mrežu i među dužnosnicima vladajuće stranke HDZ-a
.Dva sastanka u Banskim dvorima
Ovih dana, u povodu Čandićeva svjedočenja, bivši ravnatelj SZUP-a Josip Manolić netočno prikazuje slijed događaja kada pokušava sa sebe, Tuđmana i drugih aktera skinuti odgovornost za puštanje nabrojenih zlikovaca, prebacujući svu odgovornost na pokojnog Gojka Šuška, pod izgovorom da je on naredio zamjenu grupe »Labrador« preko noći.
U vezi s puštanjem grupe uhićene na Uskrs 1991. godine na Plitvičkim jezerima na čelu s Goranom Hadžićem i Savićem, a kasnije i grupe »Labrador«, koju su sačinjavali operativci KOS-a na čelu s Radenkom Radojčićem i Ivanom Sabolovićem, koji su bili počinitelji niza zločinačkih terorističkih akata protiv ustavnog poretka i sigurnosti Republike Hrvatske, treba napokon, istine radi, objaviti da su te 1991. godine održana najmanje
dva sastanka u Banskim dvorima koja je sazvao u Tuđmanovo ime tadašnji njegov savjetnik Stjepan Herceg.Na prvom od tih sastanaka, komu je predsjedao sam Tuđman, bili su prisutni Milan Ramljak, Josip Manolić, Bosiljko Mišetić, Željko Olujić, Vjekoslav Vidović i drugi. Tuđman je ultimativno zahtijevao da se izda nalog za puštanje okrivljenih s Plitvica na slobodu, premda je već bila podnesena optužnica i sazvana glavna rasprava pred Okružnim sudom u Zagrebu.
Kindapirani iz pritvora
Predstavnici najviše sudske vlasti, predvođeni ondašnjim predsjednikom Vrhovnog suda Hrvatske, tome su se bezakonju najodlučnije oduprli, a već je prije vrlo negativno odjeknulo puštanje iz pritvora poslije presude ratnog zločinca Željka Ražnjatovića Arkana, čije je oslobađanje, također, naredio raspravn
om sucu Tuđman (na prijedlog Zdravka Mustača, predstojnika Manolićeva ureda ravnatelja SZUP-a), putem svojeg savjetnika.Stoga su prvu dvojicu, Gorana Hadžića i Savića, iz pritvora bez sudske odluke (koju su prethodno zahtijevali) ili abolicije jednostavno
kidnapirali ondašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac i njegov zamjenik Slavko Degoricija.Naravno da su tom bezakonju morali prethodno dati zeleno svjetlo, ondašnji prvi čovjek države Tuđman i ravnatelj SZUP-a Manolić.
Tuđmanov žestok pritisak
Nakon toga skandaloznog oslobađanja i puštanja na slobodu mimo hrvatskih pravosudnih vlasti i zakona o kaznenom postupku, Tuđman je, putem svojeg savjetnika Stjepana Hercega i potpredsjednika vlade Milana Ramljaka, žestoko pritiskao da se oslobodi grupa »Labrador«.
Budući da je istraga bila u tijeku za najteže zločine špijunaže i terorizma, nije bilo nikakvoga legalnog načina da se grupa »Labrador« pusti iz pritvora. Stoga je Tuđman, posredovanjem svojih adlatusa, ponovno izveo državni udar na pravosuđe i tijekom noći u prosincu 1991. godine oslobodio neke od čelnika KOS-a u Hrvatskoj, kao Radojčića i Traživuka i sve članove grupe »Labrador« uhićene u zagrebačkom istražnom zatvoru Remetinec.
Bježanje od istine
Manolić, dakle, bježi od istine kada tvrdi da je naredbodavac tih nezakonitih čina bio pokojni Gojko Šušak (on je bio samo jedan od njih), jer mu je namjera zaštititi sebe i Tuđmana zbog tako teškog podrivanja pravnoga i ustavnog poretka Republike Hrvatske, i to u najteže ratno vrijeme pada Vukovara.
Prema Manoliću, Tuđman se u te afere uopće nije miješao, ali on ne samo da je sa svim tim aferama upravljao i bio im na čelu, nego je čak određivao kako će se zvati nogometni klubovi ili tko će biti golman hrvatske nogometne vrste.
Dobro pamtim da je Manolić, kao tadašnji ravnatelj SZUP-a, izravno prenosio Tuđmanov nalog predsjedniku Vrhovnog suda da mene i Dedakovića ne smije pustiti iz pritvora, a kada je sud odbio poslušati Manolića i Tuđmana, ondašnji je istražni sudac Midžić, u roku 24 sata je mobiliziran i poslan na prvu liniju bojišta, da glavom plati svoj neposluh državnom poglavaru.
Blef radi zavaravanja hrvatske javnosti
Tuđman je i na tom primjeru demonstrirao svoju uhodanu praksu uklanjanja svojih protivnika za vrijeme Drugog svjetskog rata, po čemu je bio strah i trepet.
Pitanje je bi li sudac Midžić uopće ostao živ da ondašnja
Udruga hrvatskih sudaca nije prosvjedovala, pa su ga uskoro morali demobilizirati.To, da je Tuđman od početka ustrajao na oslobađanju ratnog zločinca Arkana, Gorana Hadžića i plitvičke grupe četnika, kao i na posljetku grupe »Labrador«, koja je bila važna jugoslavenskom KOS-u sa sjedištem u Beogradu (razmijenjeni su za Antona Kikaša, što je bio običan blef radi zavaravanja hrvatske javnosti, premda oni nisu uopće smjeli biti razmijenjeni, jer nisu bili ratni zarobljenici), svjedoči ne samo o tome da je p
okojni hrvatski predsjednik morao biti u dosluhu s Miloševićem, nego tu leži i odgovor zašto je KOS u Hrvatskoj imao jaku doušničku mrežu u redovima HDZ-ovih dužnosnika.Autor je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.