Vjesnik: 04. 12. 2002.

Vjerodostojnost je najveći problem i Račana i Sanadera

Izborni stratezi desnice, a ponajprije HDZ-a kao najjačeg igrača, zaigrali su na kartu sloge s pravom računajući na to da su birači siti krupnijih i sitnijih prepucavanja glavnih igrača trećesiječanjske koalicije / Ma koliko važni bili, složni javni istupi neće biti odlučujuća karta za dobivanje izbora. Sanaderov HDZ mora, naime, uvjeriti birače ne samo u to da može vladati bolje od sadašnje vladajuće koalicije nego i u to da može vladati bolje od HDZ-a koji je 3. siječnja 2000. izgubio izbore

ZAGREB, 3. prosinca - Od nekih vodećih esdepeovaca može se posljednjih mjeseci čuti tvrdnja da u prošlih 12 godina u tranzicijskim zemljama dvaput zaredom izbore nije dobila ni jedna stranka koja je ozbiljno zagrizla u društvene i gospodarske reforme. Ne treba biti politički genij da bi se zaključilo da se time unaprijed pokušava opravdati eventualni izborni neuspjeh SDP-a kao vodeće stranke trećesiječanjske koalicije na izborima koji će se najvjerojatnije održati potkraj sljedeće godine.

S druge strane, čelnici HDZ-a ovih dana naglašeno glasno i složno tvrde da će do nogu potući SDP na sljedećim izborima. Toliko jednoglasja u javnim i kuloarskim istupima hadezeovaca nismo vidjeli još od ranih devedesetih. Štoviše, čak su i neki hadezeovci koji su osnovali nove stranke - primjerice Miroslav Tuđman s HIP-om - sudjeluju u istoj igri. I nije to nimalo slučajno. Izborni stratezi desnice, a ponajprije HDZ-a kao najjačeg igrača, zaigrali su na kartu sloge s pravom računajući na to da su birači siti krupnijih i sitnijih prepucavanja glavnih igrača trećesiječanjske koalicije. A ona nisu prestala ni nakon što je ljetos iz koalicije na vlasti izbačen Budišin HSLS, koji je do tada bio glavni autor disonantnih tonova u koaliciji.

Ma koliko važni bili, složni javni istupi neće biti odlučujuća karta za dobivanje izbora. Sanaderov HDZ mora, naime, uvjeriti birače ne samo u to da može vladati bolje od sadašnje vladajuće koalicije nego i u to da može vladati bolje od HDZ-a koji je 3. siječnja 2000. izgubio izbore. To već neće biti lako postići, iako Sanaderov HDZ doista više nije HDZ s kraja devedesetih. Ali mu, s druge strane, osnovni ton daju neki od ljudi koji su i tada bili glavni igrači, iako su djelovali iz sjene svemoćnog Franje Tuđmana: od samog Sanadera preko Vladimira Šeksa, koji su djelovali uglavnom u stranačkoj središnjici, do Branimira Glavaša ili Drage Krpine, koji su imali vrlo važnu ulogu na terenu.

Bez obzira na to što ni jedna renegatska stranka do sada u Hrvatskoj nije polučila neki ozbiljniji izborni rezultat, Sanaderov problem je ipak i činjenica da je Pašalić u Hrvatski blok privukao nekoliko ličnosti izuzetno omiljenih među izrazito desno orijentiranim biračima HDZ-a, pa nitko nije siguran koliko glasova bi HDZ mogao stajati njihov odlazak. Ako HB i ne dobije potrebnih pet posto za ulazak u Sabor, već i tri ili četiri posto glasova za HB za HDZ može značiti težak gubitak u borbi za poziciju vođe sljedeće vladajuće koalicije.

Kad se tome dodaju i - za sada samo kuloarske, ali to ne znači i manje važne - naznake da aktualnom HDZ-ovom vrhu nisu po volji ni tzv. tehnomenadžeri (Zlatko Mateša, Franjo Gregurić, Nikica Valentić...), birači bi mogli ozbiljno posumnjati u utemeljenost imidža koji Sanader pokušava njegovati, a to je imidž demokratski nastrojenog konzervativca zapadnoeuropskog tipa. Jer, upravo su tehnomenadžeri bili skupina koju je i Tuđman trebao kao dokaz demokratičnosti stranke. Odrekne li se Sanader i njih, to bi ga moglo skupo stajati među biračima koji smatraju da je 50 godina komunizma i 10 godina čvrste Tuđmanove ruke bilo i dosta i previše. Pogotovo, ako se u obzir uzme izrazito čvstorukaški stil kojim je Sanader iz stranke uklonio svoje protivnike, a najavljuje se i nova čistka među onima koje Sanaderovi pristaše smataraju Pašalićevim »spavačima« (Šuker, Kalmeta...). Čistka »spavača« bi, naime, mogla donijeti velike probleme u organiziranju izborne kampanje na terenu, jer su to ljudi s dobro uigranim timovima koje nije lako zamijeniti nekim novim efikasnim ekipama u samo nekoliko mjeseci.

Bez ozbira na sve Sanaderove probleme, Račan mora ozbiljno razmisliti o strategiji vladanja u idućih nekoliko mjeseci, jer njegova koalicija očito nije dovoljno ispunila očekivanja birača koji su joj poklonili povjerenje. Prema nedavnoj anketi, koju je naručila Vlada (doduše na relativno malom uzorku od 600 ispitanika), oko 40 posto građana smatra Račanovu vladu uglavnom neuspješnom, a samo 29 posto dalo joj je ocjenu prosječno uspješne.

Zanimljivo je i to da Račan (baš kao i Sanader u slučaju svog imidža europskog demokrate, koji je okrenuo leđa autokratskom HDZ-u iz devedesetih) očito mora mnogo ozbiljnije nego dosad poraditi na vjerodostojnosti.

Naime, u spomenutoj anketi oko 80 posto ispitanika smatra da najavljene porezne olakšice i promjene u porezu na dohodak neće njihov život učiniti boljim.

Kad se tome doda tvrdnja 36 posto anketiranih da žive lošije nego prije, odnosno da tek oko dvije trećine misli da živi bolje ili isto kao prije 2000., jasno je da će Račan morati ozbiljno razmisliti kako će u finišu mandata uvjeriti birače u svoju nedavnu tvrdnju da će vrlo brzo početi bolje živjeti i tako »naplatiti« sve žrtve koje su do sada podnjeli.

Sanja Kapetanić