Novi list: 10. 12. 2002.

DOBROSLAV PARAGA, HSP 1861: BESRAMNE KLEVETE OPTUŽENOG TIHOMIRA OREŠKOVIĆA PROTIV ČASTI I DOSTOJANSTVA OBITELJI PARAGA

Orešković je prevršio svaku mjeru zdrave pameti

Dobro mi je poznato da se optuženik pred sudom ima pravo braniti i lažima, ali takva obrana je gotovo uvijek bijedna i bezuspješna

Tijekom glavne rasprave pred Županijskim sudom u Rijeci na ročištu od 5. prosinca predočen je dosje jugoslavenske službe državne sigurnosti o optuženom Tihomiru Oreškoviću za razdoblje do 1990. godine.

U tom dosjeu, pored bezbrojnih drugih bilješki o praćenju, odnosno o suradnji optuženog sa zloglasnom komunističkom policijom, bivšom Rankovićevom Udbom, nalazi se prema izvješću s glavne rasprave i bilješka, koju je predočila prisutnima predsjedavajuća sudskog vijeća, ugledna sutkinja Ika Šarić, a koja glasi »da postoji i informacija iz obitelji Dobroslava Parage, u kojoj njegova majka ili sestra sumnjaju da je Orešković provokator Udbe i tvrde da su zbog njega neki Hrvati sedamdesetih ležali u zatvoru...«

Ni pet, ni šest optuženi Orešković, neinteligentno i zlonamjerno, kako ne pristoji više niti kakvom nedozrelom maloljetniku, zaključuje, (ne dovodeći u pitanje vjerodostojnost, istinitost niti izvore tih navoda), kako je »obitelj Paraga, sestra ili majka, bile su na vezi s Udbom.To se vidi iz tih dokumenata. Govorile su o meni loše jer su se bojale i htjele su zaštititi sina. Službe su manipulirale njima...«.

Svakakve prljave i lažne klevete dolazile su bilo na mene bilo na članove moje najuže obitelji tijekom zadnjih nešto više od pola stoljeća, ali optuženi Orešković prevršio je svaku mjeru zdrave pameti, kada je odlučio izreći pred sudskim vijećem najgrublju klevetu protiv moje pokojne majke Arne ili jedne od mojih sestara. Dobro mi je poznato da se optuženik pred sudom ima pravo braniti i lažima, ali takva obrana je gotovo uvijek bijedna i bezuspješna.

Stradanja moje obitelji

Ne zbog Oreškovića, već zbog onog istinoljubivog dijela demokratske hrvatske javnosti, spomenuti ću samo da su mojoj majci od nekomunističke i komunističke strahovlade pogubljeni u najužoj obitelji pradjed, djed i baka, otac i brat, da joj je konfiscirana njihova cjelokupna imovina do dana današnjeg, koja nije bila zanemariva, jer su ubijeni bili po profesiji odvjetnici i liječnici, da je mojoj majci Titova komunistička diktatura zabranila položiti diplomski rad na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da su mojem ocu također ubili brata, a 1980. godine, nakon mojeg uhićenja, demolirali su mu pripadnici Službe državne sigurnosti kancelariju i otjerali masu klijenata koje je uspješno zastupao. Prisluškivanja i nadzor našeg obiteljskog stana i očeve kancelarije bila su danonoćna, kao i snimanje svih telefonskih razgovora uz otvaranje cjelokupne pošte, uključujući čak i obične čestitke.

U vrijeme mojeg uhićenja moje obje sestre su bile maloljetnice, tako da teške laži optuženog Oreškovića, postaju još teže, jer se je drznuo oklevetati jednu od mojih sestara da su »bile na vezi s Udbom«, dok sam ja tamnovao.

Što je Orešković prešutio

Ono što je optuženi Orešković prešutio, barem prema novinskom izvješću s glavne rasprave, to je njegova osobna uloga u istrazi i suđenju skupini zagrebačkih studenata i intelektualaca, predvođenih Mirkom Rajčićem, kojima se on pojavljuje 1978. godine u sudskom postupku protiv njih kao svjedok optužbe, nakon čega su njih petorica osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, kao već spomenuti M. Rajčić, na pet godina zatvora, dok se njemu nije dogodilo ništa.

Također je prešutio svoj iznenadni odlazak iz Zagreba, Hrvatske i ondašnje SFRJ, 1981. godine, nakon čega su se pojavile mnogobrojne glasine da je dobio zadatak od Udbe da se ubaci u redove hrvatske političke emigracije na Zapadu.

Možda će optuženi Orešković o svemu tome još progovoriti tijekom iznošenja svoje obrane, a možda i razotkrije od koga su iz vlade on ili njegovi suradnici 1991. godine dobili nalog iz Zagreba da izvrše stravične izvansudske egzekucije, koje je onda Manolić javno pripisivao meni?

Imputirati mojoj obitelji suradnju s Udbom mogu samo potpuno neobaviješteni i maliciozni tipovi ili sami udbaši, koji su itekako upleteni u gospićki scenarij, ali i u neka druga nečasna mjesta oslobodilačkog i obrambenog rata za nezavisnost Hrvatske 1991-1995. godine, reagira Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.