Novi list: 14. 12. 2002.

Račanovi partneri idu ususret novoj vlasti

Sada se i Zlatko Kramarić priprema za nove političke kombinacije poslije izbora, po uzoru na Ivana Jakovčića i Dražena Budišu, a pitanje je kada će se od Račana ograditi i HSS. Za novu vlast priprema se i MMF koji sadašnjoj Vladi nameće teže obaveze nego što je očekivala

Piše: Branko Podgornik

Nedjeljna svečanost povratka Prevlake pod hrvatsku vlast označit će još jedan politički uspjeh Vlade premijera Ivice Račana na pragu izborne godine. No, zbog onoga što su Banski dvori u posljednje tri godine propustili učiniti, SDP-ovi stranački partneri sve se očitije ograđuju od Vlade i pripremaju za nove, poslijeizborne političke kombinacije na vlasti – bez Račana i bez socijaldemokrata.

Posljednji je primjer Liberalna stranka (LS) koja je, zajedno s oporbenim socijalnim liberalima i pravašima, u Saboru pokrenula pitanje povjerenja Vladi i ministru Radimiru Čačiću zbog propusta u gradnji cesta. Tako je LS pod vodstvom Zlatka Kramarića počeo slijediti svojedobne poteze IDS-a i Ivana Jakovčića, kao i HSLS-a na čelu s Draženom Budišom.

Budući da je HSLS gotovo nezaobilazan u alternativnoj vladi, obnovljena suradnja Kramarića s Budišom signalizira da su njegovi liberali spremni, uz pomoć HSLS-a, podržati stvaranje moguće HDZ-ove koalicijske vlasti ako joj bude manjkalo nekoliko glasova u Saboru. Taj dramatični korak LS-a potvrđuje da manje stranke grčevito tragaju za opcijom koja bi im omogućila opstanak na pozornici i ulazak u parlament, ako ih novi izborni zakon »uguši«.

Čini se da još samo HNS pod vodstvom Vesne Pusić želi koaliciju sa socijaldemokratima poslije izbora koji bi se, prema Račanovoj najavi, trebali održati najkasnije potkraj iduće godine, dok svi ostali računaju s izborima i prije.

Štoviše, HNS računa na dio lijevih SDP-ovih glasača, a zahtjev Vesne Pusić da Sabor smijeni potpredsjednika Zdravka Tomca zbog izjave o Tuđmanovoj politici prema BiH, od koje se vodstvo socijaldemokrata već ogradilo, pokazuje da HNS povremeno funkcionira i kao nepostojeća frakcija SDP-a. Činjenica je da HNS često govori ono što misli i radikalniji dio SDP-a. Stoga su socijaldemokrati jedina veća stranka koja može »podnijeti« koaliciju s Vesnom Pusić – ali to ne smiju reći prije izbora, jer povremeni radikalizam HNS-a sužava politički prostor i podršku svakoj većoj grupaciji u kojoj se on nađe.

Ipak, za širenje oporbenog bloka najvažnije je pitanje kada će Vladu napustiti HSS kao ključni SDP-ov partner. Vodstvo HSS-a ovoga je ljeta naručilo izradu nove političke strategije te stare hrvatske stranke, a jedan od njenih zaključaka bio je da se HSS treba izvući iz vladajuće koalicije – samo treba naći politički povod i pravi trenutak. Zlatko Tomčić opovrgava postojanje takve strategije i takvih zaključaka, što je i logično, jer sam Tomčić piscima strategije nije unaprijed odredio kako moraju razmišljati.

Nevolja je, međutim, što HDZ kao vodeća oporbena stranka ničim drugim, osim na riječima, ne pokazuje da je spreman povesti opoziciju i tako odgovoriti na pritisak sve većeg dijela građana koji ne podržavaju sadašnju vlast. HDZ još ne pokazuje da ima program i ljude koji će Hrvatsku voditi bolje od Račana, a nije završio konsolidaciju ni zaliječio posljedice rascjepa s frakcijom Ivića Pašalića.

Da stvar bude paradoksalnija, zbunjeni su i birači HDZ-a, jer prema istraživanjima smatraju da je Hrvatski blok najprirodniji saveznik HDZ-a. Čini se da njih ne zanima to što Ivo Sanader i Vladimir Šeks, kao najvažniji ljudi te stranke, uopće ne razgovaraju s Pašalićem, i obrnuto. Oni danas prolaze jedni pokraj drugih kao da se nikada u životu nisu poznavali. No, možda se iz takve obeshrabrene opozicije koja je dosad uglavnom samo reagirala na poteze obeshrabrene vlasti, rodi neka opcija ili koalicija koja će znati što hoće.

Za izbore u Hrvatskoj i za moguću promjenu vlasti pripremaju se i mnogi međunarodni faktori koji su proteklih godina, kao i znatan dio hrvatskih građana, izgubili dio nekadašnjeg oduševljenja i povjerenja u vlast pod Račanovim vodstvom. Najsvježiji primjer je Međunarodni monetarni fond koji za potpisivanje novog, jednogodišnjeg aranžmana s Hrvatskom traži više obveza nego što je Vlada željela.

Vlada je najavljivala da će u novom aranžmanu biti upisane samo opće obveze koje se tiču makroekonomske politike, a stvarnost je već u četvrtak pokazala da će Hrvatska morati preuzeti i vrlo konkretne zadaće i rokove za njihovo ispunjenje: privatizaciju Ine, Stečajni zakon, promjenu Zakona o radu, sprečavanje prevelikog rasta plaća državnih činovnika i ostalo. Očito, MMF se boji da će u izbornoj godini Vladi i opoziciji popustiti uzde, pa želi osigurati kakvu-takvu stegu u trošenju novca i ako se vlast u međuvremenu promijeni – iako ni MMF nije uvijek u pravu.

Pritom, Račanu će jedna od najvećih nevolja biti promjena Zakona o radu koji bi Sabor trebao izglasati već u prvom kvartalu iduće godine. To podrazumijeva skraćenje otkaznih rokova za zaposlene, smanjenje otpremnina i druge neugodne činjenice koje su proljetos podigle sindikate na noge i okrenule ih protiv Vlade. U svemu tome ključan je bio otpor najvećeg sindikata (SSSH) pod vodstvom Davora Jurića, koji je SDP i koaliciju doveo na vlast. Vodstvo SSSHa nije sebi moglo dopustiti promjenu Zakona o radu i zbog ovogodišnje predizborne atmosfere u tom sindikatu. Izbori u SSSH-u ovih se dana u Opatiji konačno privode kraju, pa će i novi Zakon o radu uskoro biti izvučen iz ladice u kojoj leži od proljeća. No, sada će u predizbornu atmosferu doći SDP i Račan koji je svojim dolaskom u Opatiju pokazao da opet računa na potporu tog sindikata.