Večernji list: 16. 12. 2002.

Tomčić dijeli ulaznice

Piše: Željko Krušelj

Zlatko Tomčić doživio je svoje trenutke neprikrivenog trijumfa. Subotnja izborna skupština HSS-a odvijala se u maniri prvorazrednog političkog događaja na kojem je bilo poželjno biti viđen i saslušan. Počevši od Račanova SDP-a, predstavljenog samim premijerom, tu i nije bilo važnije stranke koja haesesovcima nije uputila najljepše želje, doputovalo je i nekoliko programski srodnih inozemnih stranaka, a diplomatski je zbor predvodio američki veleposlanik Rossin. Svi su oni znali da se tu dijele ulaznice za poslijeizbornu podjelu vlasti. A draž je Tomčićeva pristupa baš u tome da će ponude koalicijskim partnerima uručivati tek kad budu prebrojeni saborski mandati, a dotad će svi biti "na žeravici".

Zato su se predstavnici svih tih stranaka utrkivali tko će više snubiti Tomčića. Samo dan-dva nakon što je prijetio ostavkom zbog HSS-ova neslaganja oko privatizacije hvarskih hotela, Račan je naglasio da je upravo ta stranka "stabilan i važan partner SDP-a". HDZ-ov izaslanik Vladimir Šeks bio je još izravniji, zaklinjući se da će HSS "u HDZ-u imati vjernog saveznika". Neki su ironično primijetili da je nedostajalo samo da kleknu i zatraže Tomčićevu ruku. On, pak, nikome nije želio produbiti nadu znajući da cijena njegove stranke nezaustavljivo raste.

Indikativno je, također, da se HSS ovoga puta vrlo jasno odredio o tome da želi biti najutjecajniji hrvatski zaštitnik konzervativnih vrijednosti. Tomčić je uvjeren da će to najbolje postići, s jedne strane, nadograđivanjem zakonske regulative koja promovira interese doma i obitelji, a, s druge, tako što će spriječiti neoliberalistički koncept privatizacije, koji jedino u ubrzanoj rasprodaji državnoga portfelja vidi spas hrvatskog gospodarstva. HSS-u je neupitan i ulazak u euroatlantske integracije, ali i u tome polazi od maksimalne zaštite nacionalnih interesa.

Ako se zna što je HSS-ov cilj, onda je logična i teza da se ta stranka neće ideološki opredjeljivati u izboru budućih partnera. Tomčića, dakle, ne zanima hoće li oni doći s ljevice, desnice ili centra, već slažu li se s HSS-om o ključnim programskim ciljevima. To zacijelo znači da će baš HSS određivati i smjer nove vlade.