Vjesnik: 17. 12. 2002.
Zna li Sanader da je Račan u drugoj str
anci?Sanader je sebe odavno smjestio u premijersku fotelju, zacijelo već izlistao kataloge s namještajem i odlučio se za novu boju zidova u premijerskoj sobi / Još samo da dođu i prođu izbori, sadašnji izgube, a HDZ se vrati i sve je riješeno
ANDREA LAT
INOVIĆDoista su naši saborski zastupnici u mnogim prigodama potpuno nerazumni. Vidjelo se to prošlog, šestog i posljednjeg tjedna maratonskog zasjedanja parlamenta, u kojem su se na dnevnom redu našli neki od najvažnijih zakona.
Mjesecima se raspravljalo o novom prijedlogu zakona o HRT-u, kojim bi valjda trebalo unijeti reda u nered koji vlada tom institucijom, a o čemu građani svakodnevno mimo svoje volje moraju slušati. Tko je koga smijenio, zašto tko podnosi ostavke, zašto je glavna urednica diktator i što je sve izazvalo pobunu... I tako danima. Vlada je napokon napravila svoj prijedlog zakona o HRT-u, iako će mnogi stručnjaci priznati da je prijedlog DC-ovke Vesne Škare-Ožbolt, koja je u isto vrijeme u saborsku proceduru uputila svoj prijedlog zakona o HRT-u, neusporedivo bolji.
I što se onda dogodi? Rasprava o HRT-u na dnevni red dođe u četvrtak navečer, nakon 20 sati, a u sabornici sjedi 20-ak tribuna, jedva držeći otvorene oči. Ministar kulture Antun Vujić, ionako već bijesan i revoltiran zbog dugog čekanja, vrti se Saborom, čekajući priliku da objasni zastupnicima zakon i potom govori - u prazno.
Istina, zastupnike uglavnom najviše zanima prenosi li se sjednica izravno na televiziji. Prenosila se, ali kakve koristi kad je cijela država mogla vidjeti otužnu sliku nekolicine zastupnika koji objašnjavaju zašto je Vladin prijedlog nejasan i loš? Više od stotinu tribuna ionako je već odavno bilo izvan sabornice.
Vesna Škare-Ožbolt strpljivo je čekala da se kaže koja i o njenom prijedlogu, ali na kraju se na njega u raspravi gotovo nitko nije ni osvrnuo. Iako će po kuloarima većina zastupnika govoriti da je DC-ov prijedlog - odličan.
Doduše, veća se rasprava o zakonu otvorila u petak ujutro, ali malo se konstruktivnih prijedloga moglo čuti. Oporbeni su zastupnici najvećim dijelom Račanovoj vladi predbacivali da je »skrojila« zakon sebi u korist. Čak je i čelnik LS-a Zlatko Kramarić, iako je njegova stranka članica vladajuće koalicije, istaknuo da je Vladin prijedlog prilično nejasan i smušen. Na kraju su vl
adajući podržali Vujićev prijedlog zakona, a opozicija je, naravno, zaključila da konfuzno stanje na HRT-u treba urediti, ali da Vladin prijedlog nije dobar.Parlament je napokon prihvatio i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, većinom glasova. Izrijekom su protiv bili samo zastupnici HSP-a i HKDU-a, a dvojica su zastupnika bila suzdržana. Njime će manjine imati pet do osam zastupnika i birat će ih u posebnim izbornim jedinicama.
No, manjine sigurno nisu zadovoljne, jer je odbijen njihov prijedlog da dobiju dvostruko pravo glasa, kao i prijedlog da se njihovi zastupnici biraju sa stranačkih lista. Stoga je realno očekivati da će se zbog te teme i dalje lomiti koplja.
Da je predizborna kampanja počela možemo se uvjeriti svakodnevno. Premijer Račan, najčešće u društvu supruge, u posljednje vrijeme često obilazi razne institucije, sudjeluje u humanitarnim akcijama i govori o reformama koje su tek pred nama. Na subotnjoj izbornoj skupštini HSS-a, na kojoj je vječni predsjednik Zlatko Tomčić četvrti put ponovno izabran za predsjednika (originalan je taj hrvatski model u kojem se za predsjednika stranke natječe jedan, uglavnom godinama isti kandidat, koji potom superiorno pobjeđuje), evidentno je bilo da su stranke zauzele »niski start« u lovu na birače, a potom i na postizborne saveznike.
U slanju ljubavnih poruka trijumfalistički raspoloženom Tomčiću, koji nije mogao prikriti sreću slušajući pohvale svojoj stranci, dakle i sebi, gotovo su se natjecali SDP-ov šef Račan i s druge strane, zdesna, HDZ-ovac Vladimir Šeks. Pa je tako Račan smireno i dostojanstveno poručio da je »HSS stabilan i važan partner u koalicijskoj vlasti«. Račan nije molio, ali je jasno stavio do znanja koliko je HSS bitan za sadašnju koaliciju.
No Šeks je ipak, uz prethodne konzultacije s najužim stranačkim vodstvom (Sanader, Kosor i on sam) otišao korak dalje u prosidbi HSS-a. Kao da su izbori već prošli, HDZ pobijedio i sad formira vlast, pričljivi se Šeks svečano Tomčiću zakleo da će u »HDZ-u imati vjernog partnera i saveznika u težnjama za dobrobit hrvatskog naroda«. Koliko prosaca u Tomčića, a tko zna kakve sve darove nose...
U HDZ-u zaista vjeruju da su već pobijedili, njima valjda izbori nisu ni potrebni. Ili koriste metode Nostradamusa i jako su vidoviti, pa već i rezultate znaju unaprijed ili koriste blef-metodu, stvarajući ozračje da su već pobijedili. HDZ-ovo vodstvo, čini se, pati od viška samopouzdanja i ima kompleks »više vrijednosti«.
Sanader je u svojim mislima, svojim riječima i gestama sebe ionako odavno smjestio u premijersku fotelju. Zacijelo je već, estet kakav jest, izlistao i kataloge s namještajem, a odlučio se vjerojatno i za novu boju zidova u premijerskoj sobi. Još samo da dođu i prođu izbori, sadašnji izgube, a HDZ se vrati i sve je riješeno.
Promatrajući Sanaderove poteze posljednjih mjeseci, vjerojatno bi on najradije sve to završio po kratkom postupku: stegovni protiv Račana i isključenje iz stranke, pa zauzimanje te pozicije. Jedini je problem u tome što je Račan u drugoj stranci.