Vjesnik: 20. 12. 2002.
Kada se i zašto činovnik pretvara u birokrata
Neki je dan Orsat Miljenić, odlazeći iz Ureda za odnose s Haagom, preuzeo projekt reforme državne uprave u Hrvatskoj. Preuzeo, a da zapravo i nije mogao reći kako se zove radno mjesto na koje odlazi i što će točno biti njegova nadležnost / Bivši ministar pravosuđa i uprave dr. Stjepan Iv
anišević »stradao« je onoga trenutka kad je postavio samo dva pitanja: kako je moguće da mnogi od 19.000 državnih službenika i namještenika nemaju položene državne ispite i kako je moguće da čistačice u jednom ministarstvu imaju veće mjesečne prihode od savjetnika u drugom.VLADO RAJIĆ
Povijest borbe političkog interesa protiv birokratske okoštalosti valja započeti od današnjeg dana. Naime, na Pravnom fakultetu je u četvrtak predstavljena knjiga akademika Eugena Pusića »Upravljanje u suvremenoj državi«. Najnovija knjiga doajena Pravnog fakulteta i uporna čovjeka došla je baš u vrijeme kad se u Hrvatskoj pokreće projekt reforme državne uprave. Kao udžbenik i podsjetnik na eventualno propuštena pravna znanja o tome što državna uprava jest, što je to državna ad
ministracija, te kada se i zašto činovnik pretvara u birokrata.Neki je dan Orsat Miljenić, odlazeći iz Ureda za odnose s Haagom, preuzeo projekt reforme državne uprave u Hrvatskoj. Preuzeo, a da zapravo i nije mogao reći kako se zove radno mjesto na koje odlazi i što će točno biti njegova nadležnost.
Novinari koji prate Ministarstvo pravosuđa mogli su prošlih mjeseci ispuniti normu pišući o tome hoće li se, ili neće, razdvojiti pravosuđe od uprave u sklopu jednog ministarstva. Sve je već bilo gotovo, a onda odgođeno nekoliko puta.
U međuvremenu, u saborskoj se
proceduri pojavila inicijativa. Ticala se razdvajanja izbornih funkcija u državnom mehanizmu vlasti od profesionalnih dužnosti koje moraju obavljati – profesionalci. I koliko god se zastupnici Miroslav Rožić i Tonči Tadić polomili na saborskim radnim tijelima, zakon nije prošao dalje od ideje. Malo bolji pravni stručnjaci su pozdravili ideju, ali ne i zakonski projekt. Dakle, sve je odgođeno za neko buduće vrijeme u kojem će oni koji zasad nemaju ideju znati napisati zakon kako treba.Idemo još dalje u prošlost. Bivši ministar pravosuđa i uprave dr. Stjepan Ivanišević »stradao« je onoga trenutka kad je postavio samo dva pitanja: kako je moguće da mnogi od 19.000 državnih službenika i namještenika nemaju položene državne ispite i kako je moguće da čistačice u jednom ministarstvu imaju veće mjesečne prihode od savjetnika u drugom.
Nakon toga, 19.000 državnih činovnika diglo se na zadnje noge i poduzelo sve što je u njihovoj golemoj moći da stopiraju Ivaniševićevu akciju. Tužno, ali uspjelo im je i ministar Ivanišević morao je otići.
Kad se krene još dalje u povijest, u novinskoj se dokumentaciji pronalaze brojni primjeri golemih i bučno najavljivanih akcija protiv korupcije u državnoj upravi, protiv birokracije, protiv nepotizma, protiv svega što hrvatsku državnu činovničku družinu čini jednom od najmoćnijih snaga ovoga društva.
Evo i primjera. Neki je dan premijer Ivica Račan na velika zvona dao do znanja da se ozbiljno krenulo u projekt ujedinjavanja katastra i zemljišnih knjiga. U slavlju zbog činjenice da prosječni kupac neke parcele u Hrvatskoj za izvadak više neće morati čekati 20 ili 30 mjeseci nego 20 ili 30 dana, zaboravljena je činjenica da je taj projekt u Hrvatsk
oj krenuo prije barem deset, ako ne i više godina.Njegov nositelj, bivši šef Geodetske uprave, platio je zdravljem sve te godine neuspjela nastojanja da se katastar i zemljišne knjige ujedine. Tko mu je bio protivnik? Isti onaj činovnik, i državni i sudski, koji se opirao svakom pokušaju da se u to područje uvede red. A što je red? Red je ono što se u Nizozemskoj događa kao normalno: trećina državnog proračuna puni se iz poreza na brz, učinkovit i precizan promet nekretninama.
U svim tim okolnostima, bilo bi normalno Orsatu Miljeniću, čovjeku koji je svoje znanje, stručnost i sposobnost pokazao radom na teškom području hrvatsko-haaških odnosa, dati sve potrebne ovlasti. I pustiti ga da radi ono što mu je zadatak. Jer, u ovoj zemlji ima znanja o tome kakva i kako organizirana treba biti državna uprava.
Nije riječ samo o akademiku Pusiću. Kao i svaki uspješan čovjek, i on je iza sebe ostavio ne samo knjige koje tu oblast obrađuju na svjetskoj znanstvenoj razini, nego i ljude koji tu razinu sasvim praktično mogu slijediti.