Vjesnik: 31. 12. 2002.
Je li nam dovoljan optimizam?
Iz Vlade nas opet uvjeravaju da živimo bolje nego što to sami primjećujemo. Tko će sad znati gdje je istina? Brojčani podaci možda i pokazuju uzlazni trend, ali malo će građana Hrvatske kategorički reći da živi bolje nego prije godinu dana / Građani hoće bolje živjeti i više ih nije briga je li na vlasti SDP, HDZ, HNS, HSP ili stranka vegetarijanaca
ANDREA LATINOVIĆ
U tradicionalnom novogodišnjem obraćanju građanima, predsjednik Mesić je optimistično izjavio kako se nada da ćemo u 2003. živjeti bolje i da se neće nastaviti podjele koje su u hrvatskom narodu nastale još u Drugom svjetskom ratu, a koje opterećuju i današnje hrvatsko društvo. Predsjednik je sve lijepe nade i želje pojednostavio u
dvije rečenice. Ali, to je već uobičajeni Mesićev način komunikacije - lako i jednostavno.Mesić svoje tvrdnje, istina, nije tek tako izvukao iz rukava. Kazao je da je zaustavljen trend rasta nezaposlenosti, da se povećava stopa gospodarskog rasta, da se otvaraju nova radna mjesta, ali i da Hrvatska još nije dovoljno okrenuta prema proizvodnji i izvozu. Isto je tako, međutim, ustvrdio da stanjem u gospodarstvu ne možemo biti zadovoljni, jer se broj nezaposlenih, istina, smanjio, ali ipak neznatno, te da u H
rvatsku ni u ovoj godini na izmaku nisu ušle veće investicije ni strani kapital.Stručnjaci pak sa svoje strane i u svojim analizama stalno upozoravaju da Vladina gospodarska politika zapravo nastavlja onu staru, promašenu HDZ-ovsku, i da ne donosi rezultat
e.Iz Vlade nas opet uvjeravaju da živimo bolje nego što to sami primjećujemo. Tko će sad znati gdje je istina? Brojčani podaci možda i pokazuju uzlazni trend, ali malo će građana Hrvatske kategorički reći da živi bolje nego prije godinu dana. Bolje im je možda do petnaestog, a onda počinje grozničavo prebrojavanje koji su računi najnužniji za platiti, a s kojima se ipak može pričekati...
Istodobno, sindikalna košarica Nezavisnih hrvatskih sindikata govori da su minimalni životni troškovi četveročlane obitelji u prosincu pali za 1,8 posto u odnosu na studeni, odnosno za 129 kuna. Pokazatelji tvrde da je do pada životnih troškova došlo zbog smanjenja troškova prehrane.
No, zato u siječnju možemo očekivati skok troškova prehrane, nakon silnih blagdana i hrane na stolovima za koju je većina izdvajala i posljednju kunu ne bi li Božić ipak bio čestit i blagoslovljen. I u toj sindikalnoj košarici, međutim, postoji »kvaka« - iz nje proizlazi da je Hrvatima u prosincu ipak malo laknulo, ali tomu nije tako. Naime, t
om košaricom nisu obuhvaćeni troškovi obrazovanja, njege, zdravlja, godišnjeg odmora i sportskih aktivnosti, a ni troškovi za novorođenčad. Uz sve to, pri izradi simulacije za tu košaricu pretpostavljalo se da obitelj nema osobni automobil. Pa neka se onda vidi jesu li u pravu građani koji kukaju da nemaju za preživjeti ili vladajući koji uporno tvrde da se država oporavlja »sporo, ali ipak ide naprijed...«.Umjesto da su se u protekloj godini natjecale u izradi programa kojima bi omogućile bolji standard i kvalitetniji život građana, na što oni čekaju već godinama, većina se političkih stranaka natjecala jedino u borbama između sebe, ne bi li uzele što veći dio kolača. I oni na vlasti, ali i oni u oporbi, koji su u lagodnijoj situaciji, jer mogu kritizirati
do mile volje, a ni za što nisu odgovorni. Osim što su uglavnom oni ostavili državu prije tri godine u potpunom kaosu od gospodarstva do pravosuđa...Sad se sve stranke, ukopane na svojim startnim pozicijama, pripremaju za 2003. prijeizbornu ili već možda izbornu godinu, a to znaju samo »arhitekti« vladajuće koalicije koji smišljaju planove što i kako učiniti ne bi li ostali na vlasti. S druge strane, HDZ smišlja što i kako učiniti ne bi li se opet vratio na vlast. I vjerojatno sve njih zajedno boli glava
od silnih kombinacija s kojima ulaze u novu godinu. A tko će s kim i tko će protiv koga, to će se tek vidjeti, no realno je očekivati i najnevjerojatnija iznenađenja.»Ja znam da Hrvatska napreduje, ali znam i to da golema većina naših građana to ne osjeća«, ipak je realno priznao Mesić. Jer je to vjerojatno negdje blizu istini, ali građanima više nije dovoljno.
Građanima nije dovoljno ponavljati parole da imamo državu, jer to znaju deset godina. Nema velike koristi ni od toga što ih se svako malo šokira novim haaškim optužnicama, pozivajući ih na zajedništvo i opet ih se vraća u regresiju rata koji smo prošli. Građani hoće bolje živjeti i više ih nije briga je li na vlasti SDP, HDZ, HNS, HSP ili stranka vegetarijanaca. Svejedno im je jer su deprimirani, a
politički programi svih stranaka praktički su jednaki i svi nude sretniju Hrvatsku. Građani moraju naučiti prepoznavati pojedince iz tih masa stranaka, kojima će uistinu povjerovati i koji ih u godinama iza nas nisu razočarali. Ili su ih najmanje razočarali. Nažalost, takvih je doista malo. Zato, bez obzira na optimistične poruke vladajućih o narednoj godini - koja će nam, rekli bi oni, »biti teška, ali bolja« - građani više ne vjeruju nikome. Ili, što je rekla jedna političarka: »Dobro je izgraditi autocestu do Splita, ali nije dobro zbog toga zadužiti idućih deset generacija!«.