Novi list: 31. 12. 2002.

2002. – u ništa

Piše: Jelena Lovrić

Čak i šef države države, čestitajući blagdane, priznaje da u »ključnim stvarima« nisu ostvareni željeni, očekivani, dodali bismo, ni nužni pomaci. Najveći dio javnosti ima osjećaj da je godina koja upravo istječe zapravo spiskana u ništa. Analitičari je proglašavaju godinom promašenih šansi i iznevjerenih očekivanja.

Istraživanja pokazuju da veći dio javnosti, točnije 51 posto, više nema povjerenja u vladu premijera Ivice Račana. Podrška njegovoj, Socijaldemokratskoj stranci u godinu se dana gotovo prepolovila. Ako Vladi vjeruje još samo oko 15 posto građana, to znači da je legitimitet vlasti krajnje upitan. U uvjetima masovnog nepovjerenja nije lako upravljati državom. Čak se i iz stranaka vladajuće koalicije čuju izjave da je Vlada potrošena a premijer nije zadovoljio te su od sadašnjeg mrcvarenja izbori ipak mnogo bolje rješenje.

U godini kojoj brojimo posljednje sate Hrvati su definitivno prestali vjerovati da je sadašnja vlast sposobna i voljna izvesti obećane i očekivane promjene. Vlada je razočarala na vanjskopolitičkom planu: zbog slučaja Bobetko došla je u sukob s međunarodnom zajednicom i Hrvatsku skoro povukla u izolaciju. Europa se u Kopenhagenu nije na nju ni osvrnula. Kod kuće, premijeru je najveći problem nezaposlenost, dvije trećine građana smatra to glavnim problemom zemlje, slijedi izostanak obećanog poboljšanja životnog standarda. Nacija je duboko nezadovoljna, potonula u apatiju. Tim više jer na političkoj pozornici ne vidi ni slamku za koju bi se mogla uhvatiti.

Godina koja istječe nije predstavljala samo potvrđivanje statusa quo. Bilo je to nešto još gore od tapkanja u mjestu. U nekim su se područjima zapravo zbili reverzibilni procesi. Unazađenja. Ne samo da nije bilo pomaka nabolje, nego se dogodilo klizanje unatrag. Tako je međunarodni položaj Hrvatske spuznuo gotovo do točke na kojoj ga je Tuđman ostavio. Iz svijeta Hrvatska je ponovo fasovala poruke kakve su se mogle čuti za vrijeme bivše vlasti. U odnosu prema Haškom sudu, što će reći i međunarodnoj pravdi, Račanova je vlada prihvatila provoditi HDZ-ovu politiku. Jedan od čelnih ljudi sadašnje vlasti de facto je rehabilitirao Tuđmanovu politiku prema Bosni i Hercegovini. U zaštiti ljudskih prava, tvrde upućeni, također je napravljen korak unazad. Sprema se umanjivanje radničkih prava i daljnje pogoršanje položaja radno zavisnog stanovništva. Reviziji pretvorbe i progonu pljačkaša vlastitog naroda više se nitko i ne nada.

Premijer Račan smatra da će u iduću godinu dana, do redovnih izbora, uspjeti popraviti rejting svoje vlade i svoje stranke. U veljači će u Bruxellesu predati zahtjev za prijem Hrvatske u Europsku uniju. Pred ljeto bi trebao otvoriti prvu dionicu autoputa Zagreb-Split i taj je »povijesni projekt« njegov glavni adut. Tvrdi također da će još neke poduzete reforme početi davati rezultate. Da će se boljitak moći osjetiti u životu običnih ljudi.

Čak i kad bi to bilo točno, pitanje je može li išta više bitno promijeniti odnos javnosti prema sadašnjoj vlasti. Vlada se dovela u poziciju da joj se ništa ne priznaje. Ni najspektakularniji rezultati više joj ne mogu presudno pomoći. To je logična kazna za činjenicu da se ponašala komotno, bahato i rasipnički prema onome što je Hrvatskoj najdragocjenije. Hrvatska je u stalnoj trci za izgubljenim vremenom, a vlast je nepovratno upropastila još jednu godinu. Godinu dana života svakog hrvatskog građanina.