Vjesnik: 03. 01. 2003.

Zašto Carla del Ponte ne šalje medicinske eksperte da pregledaju generala Bobetka

Američki veleposlanik za ratne zločine nezadovoljan suradnjom Hrvatske, Jugoslavije i BiH s Haaškim sudom zato što još nisu uhićeni optuženi za ratne zločine / Prosper najavio da će od hrvatskih vlasti tražiti da uhite generale Janka Bobetka i Antu Gotovinu / Mogu li božićni i novogodišnji blagdani biti isprikom za nedolazak liječničke ekipe Haaškog tribunala, ako će zbog Bobetkova boravka u bolnici hrvatski dužnosnici morati Prosperu »opravdavati« razloge za neuhićenje optuženog generala Bobetka

ZAGREB, 2. siječnja - Hrvatska dobro surađuje s posebnim američkim veleposlanikom za ratne zločine Pierrom Richardom Prosperom. Tijekom njegova skorog posjeta Zagrebu gdje Prosper namjerava zatražiti uhićenje generala optuženih za ratne zločine, hrvatske vlasti obavijestit će ga o suradnji s Haaškim sudom i raspletu slučaja Bobetko, priopćilo je u srijedu hrvatsko veleposlanstvo u Washingtonu, a prenijela Hina.

»Posjet Zagrebu koncem siječnja bit će prilika da hrvatske vlasti Prospera i osobno informiraju o suradnji Republike Hrvatske s Haaškim tribunalom, razvoju događaja od njegova posljednjeg posjeta regiji, kao i o raspletu slučaja Bobetko«, navodi se u priopćenju.

Prosperov dolazak obilježen je izjavom novinarima u utorak kako je nezadovoljan suradnjom Hrvatske, Jugoslavije i BiH s Haaškim sudom zato što nisu uhićeni optuženici za ratne zločine. Najavio je da će potkraj siječnja posjetiti Zagreb, Beograd, Sarajevo i Banju Luku gdje će tražiti uhićenje optuženika.

Od hrvatskih vlasti zahtijevat će da uhite generale Janka Bobetka i Antu Gotovinu koje je Haaški sud optužio za ratne zločine.

Kako je priopćeno, hrvatski veleposlanik u Washingtonu Ivan Grdešić rekao je da hrvatske vlasti i veleposlanstvo u SAD-u »imaju stalnu, vrlo dobru suradnju s Prosperom, koja je bila posebno intenzivna u doba rješavanja slučaja Bobetko«.

U priopćenju se također kaže da Prosper »po prirodi svog posla vrlo često putuje u zemlje jugoistočne Europe i Afrike i nije dužan posebno najavljivati svoja putovanja tim zemljama«.

Hrvatska dočekuje američkog veleposlanika za ratne zločine u situaciji koja u odnosima s Haagom vlada od kraja studenog. Naime, od dana kad je optuženi general Janko Bobetko kućno liječenje zamijenio bolničkim. Pravna je procedura, što se tiče optuženog generala Ante Gotovine, u statusu quo, jer odbjegli optuženik nije dostupan hrvatskim pravosudnim tijelima.

U svim ostalim oblicima suradnje Zagreba i Tribunala, upravo je Hrvatska u prilici tražiti ispunjenje onih oblika suradnje koji su dogovoreni na najvišim razinama, a sporo se, ili sa zakašnjenjem ili nikako ne ispunjavaju baš sa strane koju svojim najavljenim »nezadovoljstvom« zastupa veleposlanik Prosper.

Da je bilo odlučnosti i političke volje, pa onda i političkih mogućnosti da se umirovljeni stožerni general »ustupi« Haagu još 19. rujna prošle godine, kad je optužnica uručena hrvatskoj vladi, bilo bi zanimljivo promatrati reakcije tužiteljstva. Istog onog tijela koje je dosad poraženo u nekoliko pravnih slučajeva zbog političkih, a ne pravnih akata, temeljem kojih je htjelo optužiti i na procesuiranje Međunarodnom sudu dostaviti osobe s područja međunarodne sudbene nadležnosti. Jer, optuženi Janko Bobetko sa svoje 83 godine stariji je samo četiri mjeseca, bolesniji za još nekoliko konstatiranih bolestica, utvrđenih i opisanih u razlozima za njegovu nespremnost da kao sudionik bude dijelom postupka.

Sve se to navodi u dokumentaciji koja je još sredinom prosinca dostavljena Haagu i na koju se obećana ekspertna liječnička ekipa Suda dosad još nije ni osvrnula.

Samo za naivne, hrvatskim je sudbenim i državnim tijelima plasirana priča da je razlog u božićnim i novogodišnjim blagdanima koji su onemogućili da liječnici s povjerenjem tužiteljice Carle del Ponte i predsjednika Suda Claudea Jorde stignu u Zagreb i u Kliničkoj bolnici »Dubrava« pregledaju optuženika. Naime, što bi i Sud i tužiteljica mogli učiniti s optuženikom? Izuzeti ga iz bolničkog nadzora, »transferirati« u Scheveningen i podvrći sudskom postupku? Nije vjerojatno! Jer, da nije straha od posljedica i uhićenja i »transfera«, kako haaški akti nazivaju izručenje optuženika u Nizozemsku, pritisak Međunarodnog suda za ratne zločine bio bi daleko jači.

Ovako, riječ je o pukoj spekulaciji da se Hrvatska politički prisiljava na čin »transfera« kako bi se u nastupu sasvim izvjesnih posljedica po zdravlje i život optuženoga Bobetka upravo njoj pripisala odgovornost.

Strah od te odgovornosti za posljedice primjene procesnih pravila na ostarjela generala, čije zdravstveno stanje iz dana u dan njegov konzilij opisuje s oznakom pogoršanja, postoji još od kolovoza. Naime, usred ljeta je optužnica protiv Bobetka napisana i pravomoćnom postala odlukom i potpisom suca Liea koji ju je verificirao.

Poslana u Zagreb tek u drugoj polovici rujna, predana Vladi 19. rujna, obuhvaća razdoblje generalovih navršenih 83 godine i njegova zdravstvenog stanja koje ni tada nije bilo dobro.

Istine radi, general Bobetko je, nakon što je optužnica stigla u Zagreb, poduzeo mnogo toga na svoju procesnu štetu. Nastupi na televiziji, novinski intervjui, javno pojavljivanje pa onda i sadržaj tih istupa stvorili su dojam da i nije tako teško bolestan.

Iz tog razdoblja ovdašnji su mediji zabilježili i modifikaciju oštrine i stupnja napada na Hrvatsku »zbog Bobetka«, sadržanu u izjavama Carle del Ponte. Ona jest tražila, ali i ublažavala svoj zahtjev, ona jest prigovarala, ali njen dolazak u Banske dvore 23. listopada i učinak tog posjeta na slučaj Bobetko bili su čisto guranje Hrvatske u situaciju »dajte vi uhapsite, i prebacite Bobetka u Haag jer to je vaša obveza«.

Slično je Carla del Ponte govorila i o slučaju Ante Gotovine. Tražila je od hrvatskih vlasti da ga izručee, tvrdila da zna gdje je odbjegli general, da to što ona zna znaju i u Banskim dvorima, ponekad ga u bilateralnim kontaktima izbjegavala spomenuti.

Tako se dogodilo da su oba »slučaja« zbog kojih veleposlanik Prosper dolazi nezadovoljan u Hrvatsku, nedefiniranog dana potkraj siječnja, u klasičnoj funkciji pojačavanja ili smanjenja pritiska na službeni Zagreb.

Naravno, tom službenom Zagrebu bilo bi daleko lakše da u unutarnjim odnosima stranaka i političkih snaga nema toliko »zainteresiranih« da iz oba slučaja ne izvuku i neku sitnu korist za sebe. Zato je dva mjeseca trajala unutarnja kriza u slučaju Bobetko kad se oko generala okupila gomila njegovih »savjetnika« kojima je bilo važnije da ga drže podalje od bolnice, kako bi sami bili bliže medijima. Zato već mjesecima traje slučaj Gotovina, čije uhićenje »negdje u trokutu oko Sinja« čak najavljuje saborski zastupnik Ljubo Ćesić i prijeti »reakcijom do posljednjeg čovjeka«.

Odgovorni za »krizu Bobetko« nakon njegova odlaska u bolnicu, više se ne javljaju. A ni »dobro informirani Ćesić« više ne spominje Gotovinu i akciju hrvatske policije da uhvati generala.

Dolazi li veleposlanik Prosper uvažavajući sve te okolnosti slučaja dvojice generala ili ne, znat će se na vrijeme.

Vlado Rajić