Novi list: 07. 01. 2003.

Ususret parlamentarnim izborima

Piše: Neven Šantić

Građani Fužina i Lokava u Gorskom kotaru novu su godinu umjesto zimskim započeli izbornim radostima. Nedostatak snijega protekle je nedjelje nadomješten bogatom stranačkom ponudom u natjecanju za mjesta u općinskim vijećima, pokušajem da se uspostave predstavnička tijela vlasti odavno već upokojena zbog političkih trzavica. Tako smo u Novu godinu, koju bez obzira na datum raspisivanja sljedećih parlamentarnih izbora nazivamo predizbornom, politički ušli s izborima. Doduše lokalnim, ali ipak izborima koji mogu upućivati na raspoloženje birača i njihove sklonosti prema strankama i političarima.

S obzirom na uvjete u kojima su održani – postblagdansko raspoloženje i početak sezone skijanja, ali i zasićenosti politikom kao obilježjem 2002. godine – odaziv birača (skoro 56 posto u Lokvama i nešto manje od 42 posto u Fužinama) može se smatrati relativno zadovoljavajućim. Pritom, međutim, valja registrirati da je manji broj birača u Fužinama svakako posljedica duge političke krize u kojoj su se, za razliku od Lokava, glavni politički akteri svojski trudili zgaditi politiku onima čije su glasove očekivali.

Izborna apstinencija bi, kako tvrde i naši ugledni znanstvenici koji se bave politikom, prema tome mogla biti jedan od glavnih načina »kažnjavanja« stranaka i na budućim parlamentarnim izborima. Izbjegavanje glasanja, u većoj, te davanje glasa drugim, srodnim, strankama, u manjoj mjeri, očekivani su načini na koji će birači i na »velikim« izborima manifestirati nezadovoljstvo prema onima koje lociraju kao glavne krivce lošeg vođenja politike odnosno iznevjeritelje svojih očekivanja.

Čini se da je takvu cijenu na lokalnoj razini u Fužinama platio upravo SDP, dobivši dvostruko manje mandata nego 2001. godine na redovitim izborima za Općinsko vijeće. Ako iz ovog primjera i SDP i ostale stranke pozicije i opozicije mogu nešto naučiti, onda je nepobitno da biračka tolerancija i strpljenje imaju svoje granice, te da birači u Hrvatskoj nakon dvanaest godina prakticiranja višestranačja polako, ali sigurno uče. U svakom slučaju, radije neće dati glas nikome nego onome u koga su razočarani. To podjednako važi za lokalnu kao i za nacionalnu razinu.

Druga, također nezanemarljiva poruka goranskih izbora ogleda se u »stranačkoj ravnoteži«. Izuzimajući SDP u Lokvama koji je premoćno osvojio najviše glasova, što u toj sredini nije prvi put iako nešto manje nego u nedavnoj prošlosti, u obje općine sve stranke dišu jedna drugoj za vrat. U Fužinama tako šest stranačkih lista dijeli samo 37 glas, od HSS-a koji ih je dobio 128 do PGS-a na začelju s 91 glasom. U Lokvama, pak, drugoplasiranog HDZ-a od šestoplasiranog HNS-a dijeli 49 glasova. Kao da je na dnevnom redu traganje za pravom kombinacijom, pogotovo otežano činjenicom da se na lokalnim razinama svi jako dobro poznaju. Slično se može dogoditi i na parlamentarnim izborima budu li birači ocijenili da nitko posebno ne odskače. I zato je ova godina odlučujuća, kao posljednja prilika strankama da se nametnu.

I na kraju, dobar plasman Nezavisne liste Marinka Kauzlarića u Fužinama dokazuje da sve veći značaj pri biračkom izjašnjavanju ima kredibilitet političara, njihov ugled u sredini u kojoj djeluju. To je još jedno upozorenje političkim strankama da bi, pogotovo ostane li postojeći izborni zakon s deset izbornih jedinica u zaokruženim cjelinama, mogle biti gadno razočarane ukoliko to ne shvate u potpunosti do sljedećih izbora.