Slobodna Dalmacija: 10. 01. 2003.

Prof. dr. VLATKO CVRTILA, PROFESOR GEOPOLITIKE NA FAKULTETU POLITIČKIH ZNANOSTI

Neutralnost je moguće rješenje za Hrvatsku

Treba jasno reći kako neutralnost ne bi značajnije pridonijela jednostavnijem rješavanju naših vanjskopolitičkih ili čak unutarnjopolitičkih dilema, niti bi nam neutralnost omogućavala izbjegavanje ispunjavanja međunarodnih obveza

Hrvatski intelektualci, politolozi i novinari okupit će se 23. siječnja u dvorcu Bežanec na okruglom stolu pod naslovom "Hrvatska – neutralna država?". O prednostima i manama koncepta neutralnosti razgovarali smo s Vlatkom Cvrtilom, predavačem geopolitike na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, koji je i doktorirao na temi neutralnosti država.

Prvo, može li Hrvatska biti neutralna?

- U međunarodnoj zajednici ne postoje nikakve pravne ili političke zapreke za izbor neutralnosti. Svaka suverena država može odlučiti postati neutralnom, pa to može i Republika Hrvatska. U dvadesetom stoljeću države su proglašavale neutralnost u trenucima kada su procijenile kako njihov vanjskopolitički položaj ne daje dovoljno garancija za slobodno djelovanje u međunarodnim odnosima, odnosno kada su procijenile da im je to posljednje sredstvo za održanje samostalnosti i neovisnosti, ako je prijetnja ratom bila velika. Dakle, prevladavali su geostrateški razlozi za izbor neutralnosti. I švicarska neutralnost je nastala zbog zadovoljavanja određene geostrateške stabilnosti.

Koje koristi donosi neutralnost i je li ta ideja danas uopće aktualna?

- Tradicionalno je neutralnost predstavljala "ne-ratobornost" u nekom konkretnom sukobu, ali ne u smislu predaje i defetizma, već odluku o nesudjelovanju u nasilju među drugim državama i za njihove interese. Kasnije se razvila u koncept koji je pretpostavljao nesudjelovanje u svim potencijalnim sukobima.

Kad je neutralnost doživjela svoj procvat?

- Uglavnom nakon Drugoga svjetskog rata. Neutralne države nisu, u tom razdoblju, sudjelovale ni u jednom međunarodnom sukobu, niti u nesuglasicama koje su se pojavljivale u odnosima vojno-političkih saveza. Njihova politika nije bila politika izolacionizma već dinamična, aktivna politika s naglašenom participacijom i aktivizmom u međunarodnom životu. Neutralnost je postala dijelom njihova nacionalnog identiteta, ali i bitnom odrednicom njihove vanjske politike.

Ipak, došlo je do promjene u poimanju neutralnosti, kao i u njezinoj primjeni?

- Da, i to zahvaljujući promjenama uvjeta u međunarodnoj okolini nakon kraja "Hladnog rata". Prije svega, nestala je ideološka podjela Europe. Danas je izvorna neutralnost promijenjena posebno u odnosu na novu prirodu sukoba i prijetnji u međunarodnim odnosima. Sve jači integracijski procesi i sve veća povezanost i međuovisnost svijeta postupno mijenjaju poimanje glavnih oslonaca neutralnosti u starom sustavu, kao što su, primjerice, suverenitet i nacionalni interes.

U kojem su se pravcu vodile rasprave o budućnosti koncepta neutralnosti?

- Tijekom devedestih vodila se živa rasprava u europskim neutralnim državama, kad se neutralnosti proricao nestanak i gubitak na značaju, ali se to nije dogodilo. Niti jedna od pet neutralnih država Europe nije odustala od tog koncepta, ali je on doživio značajne prilagodbe. Neutralnost nije izgubila na aktualnosti, ali ne treba pretjerivati u njezinu uzdizanju kao najboljeg rješenja za izgradnju vanskopolitičke orijentacije.

Može li se biti neutralan kad se teži ulasku u Europsku uniju?

- Neutralnost nije u suprotnosti sa članstvom u EU, što pokazuju i primjeri Austrije, Republike Irske, Švedske i Finske. Ona jest povezana s konceptom suvereniteta, teritorijalnog integriteta i neovisnosti vanjske politike, odnosno sa slobodom akcije u međunarodnom djelovanju. Istina je da su, uvjetno rečeno, neutralne države ulaskom u EU, "odustale" od potpuno samostalnog i slobodnog djelovanja u međunarodnoj zajednici, ali su to učinile s jasnom željom izgradnje veće zajednice.

Koje bi bile dobre strane neutralnosti?

- Dobre strane neutralnosti proizlaze iz činjenice da države imaju veliku slobodu i samostalnost u vanjskopolitičkom djelovanju, posebice u situacijama sukoba među državama. Osnovne značajke neutralnosti su nepristranost i uzdržavanje. Neutralna se država mora, ili se bar nastoji, ponašati prema svim stranama u sukobu jednako.

Ima li neutralnost loših strana?

- Ako tako promatramo neutralnost, onda joj je teško pronaći loše strane. No, treba reći kako je ona ipak u svojoj biti prilično "sebični" koncept, koji svoju suzdržanost u međunarodnom djelovanju temelji na jednakom odnosu prema agresoru i prema žrtvi, što proizlazi iz prava neutralnosti. Na početku 21. stoljeća takva vanjskopolitička orijentacija može se slobodno nazvati licemjernom.

Je li neutralnost jednostavan model za primjenu?

- Dakako da ne znači, kao što sam čin proglašavanja neutralnosti ne donosi odmah ogromne međunarodne dobrobiti. Neutralno djelovanje u današnjoj situaciji izuzetno je složeno i opterećeno mnogobrojnim izazovima suvremenog svijeta. Izgradnja sustava nacionalne sigurnosti s osloncem na vlastite snage podrazumijeva visok stupanj samostalnosti u donošenju odluka hoće li se sudjelovati u određenim međunarodnim sigurnosnim procesima i obvezama.

Od čega bi Hrvatska uopće bila neutralna?

- Naše dosadašnje reakcije na vrlo složenu međunarodnu situaciju nisu uvijek donosile dobrobiti Republici Hrvatskoj. Ponekad se čini kako Republika Hrvatska vanjskopolitičke odluke ne donosi korištenjem načela slobode, već nekritičkim prihvaćanjem raznih međunarodnih inicijativa. Stoga se javlja potreba za pronalaženjem modela kojim bi se, barem načelno, osigurala veća sloboda u samostalnom donošenju odluka, te se neutralnost čini mogućim rješenjem. No, treba jasno reći kako neutralnost neće značajnije pridonijeti jednostavnijem rješavanju naših vanjskopolitičkih ili čak unutarnjopolitičkih dilema.

Isto je tako zabluda kako neutralnost omogućava izbjegavanje ispunjavanja međunarodnih obveza. Upravo neutralne države inzistiraju na poštovanju međunarodnog pravnog i političkog poretka što ih čini prepoznatljivim i pouzdanim čimbenikom u međunarodnoj zajednici. Neutralnost daje određenu slobodu akcije, ali ne i neograničenu. To evenutalno, može dati izolacija, što svakako ne predstavlja model na kojem bi se gradila budućnost Republike Hrvatske.