Račan ovih dana sve oko sebe uvjerava da usporavanje reformi nije potrebno jer su birači dovoljno pametni i svjesni težine problema te da će znati nagraditi one koji su reformama, ma koliko teške bile, udarili temelje za bolji život. Ma što tko mislio o tome, Račan zna da mu to ne može biti glavni predizborni adut. Zbog toga je, uostalom, u svom posljednjem televizijskom istupu i odustao od njemu toliko drage uloge zabrinutog političara koji puca od teškog posla, pa se pokušao prikazati kao nositelj optimizma u razumnim dozama

Previše je karata već otkriveno da bi se u onim skrivenima mogli čuvati neki ubojiti, neočekivani aduti. Posebice u Sanaderovu taboru, koji nema u rukama poluge izvršne vlasti koje tako dobro dođu ako uoči izbora uzmanjka koji postotak glasova. Tim više čudi Račanovo tvrdoglavo odupiranje nagovaranju nekih bliskih suradnika da u predizbornoj godini malo popusti reformske uzde i ne inzistira na nekim nepopularnim potezima. Na primjer, na novom zakonu o radu, na koji su sindikati već sasuli drvlje i kamenje, a nije sigurno i da će ga podržati i svi današnji Račanovi partneri.

Račan ovih dana sve oko sebe uvjerava da usporavanje reformi nije potrebno jer su birači dovoljno pametni i svjesni težine problema te da će znati nagraditi one koji su reformama, ma koliko teške bile, udarili temelje za bolji život, ako ne odmah a ono u relativno bliskoj budućnosti. Protekli smo tjedan o takvim razgovorima slušali od nekoliko Račanovih suradnika, a i sam je premijer u razgovorima s novinarima »off record« nepokolebljivo ponavljao taj stav.

Ma što tko mislio o tom Račanovom uvjerenju, ne može se zanemariti činjenica da je on dovoljno dugo u politici te da je naučio kako razum i svijest o težini problema ne mogu biti njegov glavni adut. Zbog toga je, uostalom, u svom posljednjem televizijskom istupu i odustao od njemu toliko drage uloge zabrinutog političara koji puca od teškog posla, pa se pokušao prikazati kao nositelj optimizma u razumnim dozama.

Od konkretnih, točnije fizički vidljivih promjena, autocesta Zagreb-Split sigurno je najsnažniji mamac za birače. Međutim ona neće biti u potpunosti gotova do izbora pa ni najvještiji politički marketing iz nje neće moći izvući dovoljno bodova za sigurnu pobjedu. Baš kao što to ne može ni na temelju neprijeporno boljih makroekonomskih rezultata Hrvatske, jer se oni još dugo neće vidjeti u dovoljnom broju novčanika hrvatskih birača, bez obzira na silne milijarde kuna koje smo potrošili za protekle blagdane i dvjestotinjak tisuća hrvatskih skijaša po austrijskim i talijanskim planinama.

U političkom životu Hrvatske veliku će važnost imati podnošenje molbe za članstvo u EU, no običnim građanima taj će potez značiti vrlo malo. U svakom slučaju mnogo manje nego vijesti o posjetima premijera i ministara europskim metropolama, koji se ovih dana intenzivno pripremaju za kraj zime i proljeće. No, lako bi se moglo dogoditi da će tih posjeta ipak biti manje nego što Račan priželjkuje jer se (opet!) pripremaju u zadnji čas. Satnice europskih premijera već su, naime, odavno popunjene, jer se njihove obveze tog ranga dogovaraju mjesecima unaprijed. Pritom, iz hrvatskih diplomatskih krugova već stižu diskretna upozorenja da Račan ne bi smio te svoje posjete previše očito i glasno koristiti u predizborne svrhe jer europski političari ne žele da se njihovi razgovori s hrvatskim premijerom tumače kao podrška Račanu i SDP-u.

Čak ako u toj vanjskopolitičkoj ofenzivi i ostvari sve željene rezultate, međunarodna će politika Račanu kod kuće sigurno još i te kako zapapriti račun ako iz Haaga stigne neka nova optužnica. A u Banskim dvorima nitko ne sumnja da će one stići, iako se čvrsto vjeruje da je ta tema, nakon Račanova »slaloma« u »slučaja Bobetko«, izgubila na snazi koja bi HDZ-u bila potrebna za izvjesnu izbornu pobjedu.

Da je gradnja autoceste pokrenuta godinu dana ranije, do izbora bi već bila gotova i Račanu bi sigurno bilo bitno lakše izići na kraj s prigovorima o gaženju nacionalnog identiteta, ponosa i interesa u vezi generalima i Domovinskim ratom. Baš kao i da je porezne olakšice uveo već za prošlu godinu, pa bi građani povrat novca uloženog u stanove i slične stvari doživjeli prije izbora, a ne nakon njih. No, to kašnjenje Račan više ničim ne može nadoknaditi jer su hrvatski građani do sada previše puta prevareni da bi vjerovali u cestu prije nego što se njome provezu ili u povrat poreza prije nego što novac ugledaju u novčaniku.