Novi list: 14. 01. 2003.

PRIJETI LI HSLS-u NOVI RASKOL

Đurđa Adlešić optužena da ujedinjuje liberale

Neki u HSLS-u smatraju da bi iza procesa ujedinjavanja liberala mogao stajati bivši veleposlanik u Hrvatskoj William Montgomery, s ciljem zadržavanja Račana na vlasti

ZAGREB – Ako se obistini najava predsjednika HSLS-a Dražena Budiše da će ta stranka sredinom veljače objaviti svoj izborni program u 15 točaka to će biti prva hrvatska stranka koja će to učiniti. Okosnica programa vjerojatno će biti program što ga je Budiša ponudio natječući se početkom prošle godine za mjesto predsjednika stranke.

U HSLS-u, inače, kažu kako je Budišin zahtjev da se odmah raspišu parlamentarni izbori sasvim u skladu s prijedlogom da se izbori održe 19. siječnja 2003. godine koji je ta stranka iznijela u vrijeme dok je još bila članica vladajuće koalicije. I oko toga u HSLS-u nema prijepora jer pripadnici svih struja smatraju da je današnja Vlada nelegitimna i nesposobna riješiti hrvatske probleme.

Tinjajući rivalitet

Ni odluka o samostalnom nastupu HSLS-a na izborima ne izaziva stranačke polemike. Ali pitanje s kojim će strankama HSLS surađivati nakon izbora moglo bi postati nova točka razdora. Budiša je objavio da mu je glavni cilj smjena aktualne vlasti i da je zbog toga spreman koalirati i s HDZ-om, no u zadnje je vrijeme suzdržaniji i govori da će HSLS surađivati s programski sličnim strankama. Rezolutno je demantirao da je s predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom već dogovorio svoju funkciju u budućoj Vladi.

U vrhu stranke, međutim, jasna je podjela između pristalica koalicije s HDZ-om, pa i s HSP-om i HB-om, čiji je najistaknutiji član potpredsjednik stranke Joško Kontić i onih koji bi radije surađivali s bivšim kolegama iz LS-a i Libre na stvaranju takozvanog građanskog centra.

– Traje tinjajući rivalitet, ali vjerujem da neće opet doći do raskola, ocjenjuje jedan od ljudi iz vodstva HSLS-a.

»Prohadezeovski« haeselesovci nemaju iluzija da se HDZ bitnije reformirao. Ali ako je prioritet HSLS-a pobijediti SDP onda, smatraju, ne bi se smjelo imati zazora prema HDZ-u jer se jedino uz njihovu pomoć to može realizirati. »Mi imamo većinu i u Malom i u Velikom vijeću, no najvažnije je kako će se naposljetku opredijeliti Budiša. U svakom slučaju ne vidim kako bi sada HSLS mogao surađivati s, primjerice, predsjednikom Libre Jozom Radošem koji nas stalno pljuje. Čudi me da bi neki u HSLS-u opet s njim pregovarali«, rekao nam je jedan pripadnik »desnije« struje u HSLS-u.

Adlešić: Bujna mašta

Oni kao glavnog pobornika uspostave suradnje između tri stranke s liberalnim predznakom ističu potpredsjednicu stranke Đurđu Adlešić. »Jasno je da na čelu ujedinjavanja tih stranaka može biti jedino netko iz HSLS-a koji je najjača stranka. Kako se Budišu uporno proglašava najnepopularnijim hrvatskim političarem u obzir dolazi možda isključivo Đurđa Adlešić. Ne bih htio ispasti paranoičan, ali čini mi se da bi iz cijelog tog procesa ujedinjavanja liberala na čelu s Đurđom Adlešić mogao stajati bivši veleposlanik u Hrvatskoj William Montgomery. Cilj je zadržavanje Račana na vlasti«, naglašava naš sugovornik.

U suprotnom taboru HSLS-a tvrde, međutim, kako uopće nemaju takvih ambicija i da su nedavni razgovori Budiše i šefa LS-a Zlatka Kramarića bili vrlo korisni »zbog ublažavanja imidža HSLS-a u javnosti«.

A Đurđa Adlešić kaže da je njezina uloga ujediniteljice liberala radi spašavanja Račana samo plod nečije bujne mašte, štoviše misli da HSLS ne bi pod svaku cijenu trebao inzistirati na sudjelovanju u Vladi. »Imamo loše iskustvo iz prethodnog razdoblja i ne bi bilo ništa strašno ako bi HSLS u idućem mandatu bio u oporbi«, zaključuje potpredsjednica HSLS-a.

Dražen CIGLENEČKI