Novi list: 14. 01. 2003.

Nedostižna prednost dežele

Zlatko CRNČEC

Slovenci su se ponovo zahuktali. Kažu da bi novac koji njihova Ljubljanska banka duguje hrvatskim građanima trebala vratiti – hrvatska država. Žurno sklapaju debeli dosje, navodno prepun materijala koji dokazuje gornju tezu, i namjeravaju ga raspačavati tijekom sljedećeg zasjedanja Vijeća Europe. Osim toga već više od pola godine odgađaju ratifikaciju sporazuma o nuklearki procjenjujući što im se više isplati – kupiti pola nuklearke ili je i dalje dijeliti s Hrvatskom. Kako će stvari izgledati kada Slovenija počne nastupati s pozicije punopravne članice Europke unije bolje je i ne razmišljati.

S druge strane Hrvatska i dalje šepa u odgovorima. Teško je, naime, uskladiti sve sastavnice hrvatske vanjske politike: od predsjednika i njegovih savjetnika, preko Ministarstva vanjskih poslova pa do saborskog Odbora za vanjsku politiku. Predsjednik se zasad nije oglasio. Vlada je promptno reagirala, ali samo verbalno dok će Odbor o Ljubljanskoj banci raspravljati na svojoj redovnoj sjednici krajem siječnja.

Istina, u zadnje vrijeme neke su se stvari pokrenule, ali i dalje ostaje dojam da se teško parira slovenskom ubitačnom diplomatskom ritmu.

Možda bi se ovoga tjedna ipak ponešto moglo promijeniti. U službeni posjet Zagrebu stići će grčki ministar vanjskih poslova, zatim potpredsjednik Vlade Slavko Linić ide u deželu, a krajem tjedna će slovenski premijer biti u Hrvatskoj. Tko zna možda Hrvatska uspije i odgodu prodaje Sunčanog Hvara Termama Čatež okrenuti u svoju korist.

Veliko je pitanje, međutim, hoće li to iznenadno hrvatsko buđenje išta pomoći hrvatskim štedišama Ljubljanske banke. Oni će najvjerojatnije opet ostati kratkih rukava i praznih džepova. I takva bi situacija mogla potrajati još niz godina jer Ljubljana je, čini se, u nedostižnoj prednosti pred Zagrebom.