Novi list: 20. 01. 2003.

Bijeli štrajk – crne prijetnje

Piše: Jelena Lovrić

Za Račanovu vladu štrajk liječnika pretvara se u sve veći problem. Bijele kute postavljaju visoke zahtjeve, a njihov se štrajk, suprotno najavama, širi. Sada ga, navodno, podržava više od 90 posto liječnika. Za Vladu ozbiljan problem predstavlja i činjenica da doktori među svojim pacijentima imaju značajnu potporu. Javnost se nije okrenula kontra štrajka, kako je to Vlada očekivala i najavljivala.

U takvoj situaciji vlasti je teško pronaći dobro rješenje. Teško je ostati tvrd prema liječničkim zahtjevima. Jednako je teško popustiti, jer bi u tom slučaju Vlada sigurno bila suočena s poplavom zahtjeva za povećanje plaća. Navala štrajkova u posljednje vrijeme nije samo rezultat općeg uvjerenja da je izborna godina pravo vrijeme za stiskanje vlasti i razne iznude. Učestalost je također znak da je strpljenje potrošeno i da se Račanovoj vladi više ne daje nikakav popust.

Rješenju se teško domisliti i zato jer se vlast prema štrajku liječnika otpočetka postavila krajnje neprimjereno. Pogrešnim su se pokazale ministrove bagatelizirajuće najave da će odaziv biti nikakav i da je prijetnja štrajkom stoga tek mjehur od sapunice. Jednako je kontraproduktivno bilo njegovo ironiziranje odluke većine liječnika da će štrajkati radno. Zbrinjavanjem pacijenata doktori su pribavili njihovo razumijevanje i podršku, što je u klinču s Vladom ogroman kapital. Sasvim su neumjesne i ministrove tvrdnje da se zahjevima štrajkaša ne može udovoljiti jer bi liječnici u tom slučaju imali plaću veću od njegove. To nije nikakav argument. Ne bi li zapravo bilo normalno da vrhunski liječnici zarađuju više od ministra?

Jednako su diskutabilni premijerovi pokušaji da javno mnijenje nabrije kontra liječnika i njihova štrajka. Račan je tako ustvrdio da bi povećanje plaća srušilo makroekonomsku stabilnost zemlje, a njegova vlada, poznato je, neće raditi protiv Hrvatske. Ispada da se, odbijajući štrajkaške zahtjeve, Banski dvori herojski odupiru rušiteljima državne stabilnosti. Iz istog je arsenala i prijetnja da su veće zarade ostvarive samo uz veće poreze. Premijer, čini se, ne zna da je isti cilj moguće ostvariti i, primjerice, boljom naplatom poreza, ili pravednijom društvenom raspodjelom, koja bi podrazumijevala povrat otuđenog i opljačkanog.

Bijeli štrajk danas ulazi u novu, zaoštreniju fazu. Liječnici najavljuju da će primati samo hitne i životno ugrožene slučajeve. Umjesto da s organizatorima štrajka sjednu za stol, iz Vlade ponovo mašu prijetnjama. Ministar najavljuje da će radi »zaštite zdravlja građana« morati »poduzeti određene mjere« te znakovito upozorava da je po tom pitanju u kontaktu s državnim odvjetništvom. Tvrdi da je sindikat prekoračio svoje ovlasti, kaže: razmatra se postoje li elementi za krivično gonjenje. Spominje se i zabrana štrajka. Vladajući se ne znaju nositi s izazovima ni rješavati konflikte pa olako posežu za prijekim sredstvima. Umjesto dogovora i rješenja, to cijeli problem može samo dodatno radikalizirati.

Vlast bi morala ući u pregovore s liječnicima. Od početka obustave rada nitko iz Vlade sa štrajkašima još nije kontaktirao. U tim razgovorima i medicinarima se moraju postaviti neki zahtjevi. Zdravstvo je u očajnom stanju, što nije rezultat samo materijalne oskudice. I u postojećim financijskim uvjetima morala bi se osigurati bolja zdravstvena usluga i primjereniji tretman pacijenata.