Promjene bi mogle dovesti do dinamiziranja tržišta rada, a time i do otvaranja novih radnih mjesta / Ne treba strahovati da će dinamika na tržištu rada određene skupine staviti u lošiji položaj bilo da je riječ o starijima, mladima, onima koji sugotrajno nezaposleni i slično. U tim slučajevima bi trebale djelovati, a već i djeluju, mjere aktivnog zapošljavanja u sklopu kojih država potiče njihovo zapošljavanje / Kao poslodavci, zalažemo se da država svima - bili oni nezaposleni, stari, mladi, neiskusni, invalidi ili osobe s nekim drugim ograničenjima u zapošljavanju - jamči socijalnu sigurnost / Na gospodarstvu je da otvaranjem radnih mjesta dade šansu većem broju onih koji su nezaposleni i da podižući konkurentnost podiže životni standard svih građana, ističe Željko Ivančević

ZAGREB, 19. siječnja - Dok dva socijalna partnera - Vlada i sindikati - još ne znaju hoće li i kada nastaviti dijalog o Zakonu o radu, ponajviše zbog suprotnih stavova o fleksibilizaciji rada, duljini otkaza i visini otpremnine, ni Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) Prijedlogom zakona koji je predstavljen na seminaru u subotu, a uskoro bi trebao biti u saborskom postupku, nije posve zadovoljna. Razgovarali smo o tome s glavnim ravnateljem HUP-a Željkom Ivančevićem.

- Iako sindikati nisu zadovoljni ovim prijedlogom, moram reći da nisu ni poslodavci. Točnije, naše je nezadovoljstvo umjereno. Naime, ovo je koncept zakona koji smo zvali blažom varijantom - koncept koji nas približava prosjeku određenih standarda u radnoj regulativi u nama konkurentnim zemljama. Mi smo se nadali i ambicioznijoj varijanti, koja bi značila veći korak naprijed i po kojoj bismo bili u vrhu fleksibilizacije i deregulacije radnih odnosa, što bi nam dalo i odgovarajuće prednosti te pridonijelo podizanju konkurentnosti u odnosu na te zemlje. Pitanje je samo imamo li dovoljno ambicija za to ili ćemo se zadovoljiti blažim prilagodbama. To je stvar političke odluke i našeg izbora kad je riječ o biranju puteva razvoja Hrvatske u budućem razdoblju.

- Nije točno, jer cijelo vrijeme govorimo o radnoj regulativi u kontekstu razvoja gospodarstva. Konkurentnost hrvatskoga gospodarstva nije samo u konkurentnosti poduzeća, to je konkurentnost cijelog sustava. Ona znači i mogućnost da taj sustav osigura i veće stupnjeve socijalne sigurnosti i veći životni standard života. To nije samo interes poslodavaca ili samo jedne strane. Ne govorim, dakle, s uske, sebične pozicije, nego o konkurentnosti sustava, države i šansama ovog društva.

- Promjene bi mogle dovesti do dinamiziranja tržišta rada, a time i do otvaranja novih radnih mjesta, što i njima otvara nove šanse. Ne treba strahovati da će dinamika na tržištu rada određene skupine staviti u lošiji položaj bilo da je riječ o starijima, mladima, onima koji sugotrajno nezaposleni i slično. U tim slučajevima bi trebale djelovati, a već i djeluju, mjere aktivnog zapošljavanja u sklopu kojih država potiče njihovo zapošljavanje. U svakom društvu, kad je riječ o radno sposobnoj populaciji, ima i onih kategorija o kojima brigu u nekim situacijama mora voditi država, provodeći socijalnu politiku koja jamči sigurnost svim građanima. Kao poslodavci, zalažemo se, dakle, da država svima - bili oni nezaposleni, stari, mladi, neiskusni, invalidi ili osobe s nekim drugim ograničenjima u zapošljavanju - jamči socijalnu sigurnost. Na gospodarstvu je, pak, da otvaranjem radnih mjesta dade šansu većem broju onih koji su nezaposleni i da podižući konkurentnost podiže standard života svih građana.

- To i nije toliko loša vijest. Naime, loše je to što je struktura zaposlenih hrvatskih građana relativno loša kad gledate obrazovnu strukturu i prosječnu dob. Konkurentnost se diže produktivnošću, a produktivnost prije svega mogu osigurati radnici koji su obrazovaniji i oni mlađi. To ne znači da se diskvalificiraju drugi. Na taj će se način za njih samo otvoriti veće šanse. Naime, ako propulzivniji kadrovi uđu u svijet rada, oni će stvoriti više radnih mjesta za sve ostale.

- Na žalost, jedan od naših najvećih problema je to što još nemamo dovoljno razvijenu svijest o poziciji svakog od socijalnih partnera. U ovakvim situacijama, socijalno partnerstvo se testira na razini spremnosti svakog socijalnog partnera da prihvati neke obaveze i da se nečega odrekne.

- Poslodavci će se odreći mnogo toga. Ne očekujemo da će se promjenom Zakona o radu radikalno i preko noći promijeniti stanje u gospodarstvu i društvu. Svjesni smo svojih nedostataka, ali i potencijala. Budući da želimo ubrzati gospodarski razvoj, rast konkurentnosti i povećati šanse za otvaranje radnih mjesta, i sami ćemo inicirati neke stvari. Primjerice, veće aktivnosti u edukaciji menadžera, jer znamo da je to i naš nedostatak. Više ćemo se angažirati radi unapređivanja kvalitete poslovanja, jer je i to jedan od elemenata koji podiže konkurentnost. Pokušat ćemo poticati inovativnost i suradnju sa znanstvenim ustanovama, jer i veza znanosti i gospodarstva može biti element podizanja konkurentnosti. Dakle, nećemo samo čekati učinke zakonskih promjena. Ali, to isto treba očekivati i od sindikata.