Vjesnik: 27. 01. 2003.

Predsjednik se ne boji HDZ-a

ANDREA LATINOVIĆ

Predsjednik Stjepan Mesić upravo je najavio svoju kandidaturu za novi predsjednički mandat, i to u intervjuu koji je dao banjolučkim Nezavisnim novinama. Svoju ambiciju da vodi Hrvatsku još pet godina Mesić temelji na vlastitu uvjerenju da je »dobro obavio posao, stvorio novi imidž Hrvatskoj i otvorio suradnju s državama u Evropi i izvan Evrope«.

Najava nove kandidature u (pred)izbornoj godini sigurno otvara i niz pitanja vezanih uz još jedan Mesićev eventualni reizbor. Naime, u ovom trenutku još nitko ne može prognozirati tko će biti pobjednik idućih parlamentarnih izbora, bili oni održani na jesen ove ili na proljeće iduće godine. Političke se okolnosti mijenjaju iz dana u dan i još se ne može naslutiti kakve će sve stranačke kombinacije dočekati građane kad iziđu na izbore.

Pobijedi li desna koalicija, a Mesić dobije još jedan mandat, Hrvatska bi mogla biti svjedok brojnih trzavica na relaciji predsjednik - Vlada. Uostalom, upravo su HDZ-ovci već tri godine najžešći Mesićevi kritičari, smatrajući da je on HDZ-ov »otpadnik« koji je »izdao« stranku još 1994., kada je iz nje istupio zajedno s Manolićem, protiveći se Tuđmanovoj politici prema BiH. Naime, kakva bi bila suradnja HDZ-a i Mesića, primjerice, u osjetljivom pitanju suradnje Hrvatske s Haaškim sudom? HDZ-ovi stavovi su o tome vrlo rezolutni, jer Sud smatraju »političkim« i opiru se suradnji, za razliku od Mesića koji je jedan od njezinih najžešćih zagovornika. Već je samo i na tom pitanju očit golem jaz između mogućih pobjednika izbora i Mesića, osvoji li još jedan mandat.

Kad je na vlast došla šesteročlana koalicija, očekivalo se da će Račan i Mesić sjajno surađivati. No, to se nije dogodilo, pa su nesporazumi između Pantovčaka i Banskih dvora već tri godine okosnica oko koje se »vrti« politička scena u državi. Mesić je po kratkom postupku »razvlašten«, pa je on postao prvi »putnik« Hrvatske, obilazeći Europu, želeći posttuđmanovsku Hrvatsku prikazati u drukčijem svjetlu. Kao modernu, srednjoeuropsku državu koja se oslobodila »okova diktature« jednog čovjeka i jedne stranke. O Mesićevim čestim komunikacijskim »gafovima« sve je poznato, ali da je umnogome popravio imidž Hrvatske u svijetu, ma što o tome desnica mislila, nesporna je činjenica. Imao je hrabrosti javno izjavljivati ono što mnogi drugi iz vlasti (Vlada) nisu, ne želeći se pritom zamjerati političkim protivnicima, jer je pokušavao zadržati pat-poziciju zbog straha od narastajuće desnice.

Dakle, bude li ponovo izabran za predsjednika Hrvatske, Mesića ne očekuje lagan posao. Ali, poznavajući njegovu odlučnost i sposobnost balansiranja u politici, sva su iznenađenja, pa tako i pristojna suradnja s mogućom desnom vladom (o lijevoj da i ne govorimo) - moguća.